Foto: 123rf
"DRAGA, ja ne znam u čemu je problem. Sve je bilo super dok ti nisi došla kući. U sekundi je pukla, ja stvarno ne razumijem što se to dovraga događa?!", nakon što sam toliko puta čula tu slavnu rečenicu mog muža konačno sam se zapitala u kojem je jarcu problem. Malo sam istraživala i naletjela na jedan smiješan tekst "Studija pokazuje da su djeca 800 puta gora kada su u istoj prostoriji sa svojim mamama", i normalno da sam ga odmah otvorila, nasmijala sam se kada sam vidjela da je riječ o nekoj lažnoj studiji, ali uopće me nije bilo briga jer sve što je tamo pisalo imalo je prilično logike. Koncept je taj da klinci negdje moraju otpustiti svoj ventil, posebno ako vas ne vide dobar dio dana. Dok ste vi na poslu, a oni s tatama, bakama ili u vrtiću i njima se događa svašta i jednostavno čekaju svoju najdražu "kantu za smeće" u kojoj će se istresti. A to smo drage mame baš mi.", napisala je u svom postu blogerica i mama Kate.
Mi smo njihove sigurne luke, mi smo one kojima će dijete čak i ako još ne zna pričati ispoljiti sve svoje frustracije koje su im se neminovno nakupljale tijekom dana. Jer i djeca osjećaju, i djeca skupljaju u sebi i čekaju trenutak da sve izbace iz sebe. I često ne mogu dočekati da se ta mama konačno vrati pa da joj istresu baš sve!
Zato ako se ponekad stvarno osjećate kao kanta za smeće ili kao boksačka vreća za ispucavanje znajte da je to samo zato što djeca najviše vjeruju baš vama, što se baš u vašem krilu žele otpustiti svoje strahove i frustracije. I ne moraju to često biti velike stvari - ali znajte da je jednom djetetu puno toga strašno "veliko", posebno ako im se nakupi, pa kako da im onda zamjerite kada vam već s vrata krenu izbacivati svoje "smeće". Ne znaju oni da bi mama možda malo odahnula, oni samo znaju da je nakon nekog vremena njihova "kantica" opet tu. Jer doista - to njihovo najgore ponašanje - cviljenje bez naoko vidnog razloga, plakanje, vješanje po vama - to doista jest, ako malo bolje promislite, karakteristično za taj trenutak kada se mama konačno pojavi.
I zato nemojte misliti da samo vaše dijete počinje sa šizom čim vas ugleda - to čini većina djece, osim one koja u nekoj drugoj osobi vide svoju sigurnu luku i svoju zlatnu kantu za smeće.
Čak bio sada mogli reći: Blago nama s našom djecom koja ne propuštaju odraditi svoj emocionalni ringišpil čim nas vide. Oni nas vole, oni su samo nas čekali. I nećete ih razmaziti ako im dozvolite da se istresu pred vama, niti ćete ih naviknuti da za svaku sitnicu trče baš k vama plakati - jer oni su se na to već navikli. Oni već odavno znaju da je jedino sigurno mjesto gdje će im tako nešto biti dozvoljeno - njihova mama.
Pritom ne mislimo samo na njihove frustracije. Sjetimo se samo njihove glasne sreće i euforije koju vam, zato što niste bili uz njih, sada žele ispričati u sekundi.
Čak i ako vam to njihovo ponašanje ponekad bude previše, ne pokazujte im to - ne dajte im do znanja da mama nije spremna poslušati njihov plač jer ćete ih tako samo polagano gurati od sebe učeći ih da nije baš uvijek dobro prirodno otpustiti svoje osjećaje. Jer baš to ne želite priuštiti svom djetetu, da zadržava osjećaje za sebe, da ih ne dijeli s vama, jer što su glasniji, balaviji i uporniji to samo znači da vas danas trebaju još i više.
Zagrlite stoga svoje cmizdravce već s vrata i budite sretne što vam vaša djeca pokazuju toliko ljubavi i privrženosti na sebi tako svojstven način jer to znači samo jedno - vas ipak vole najviše!
I znajte da će se bura stišati s godinama pa nemojte dozvoliti da im već sada poljuljate njihovo povjerenje u vas.