Foto: Pinterest
Zamislite samo jednu običnu žensku večer uz vino kada se mame malo opuste. Ništa to ne bi bilo čudno kada ne bi u takvoj situaciji zamislili da su za stolom djeca, a ne velike žene. "Što radiš? Točim vino! Ma - daj da vidim. Nisi još popila do kraja ovo što sam ti JA natočila u čašu! Prvo popi do kraja pa ću ti onda dati još!
"Ajme imaš novu košulju? Da! Jesi li ju sama odabrala? Mmm, je-sam ... Ma jel ti to kolutaš očima? Što smo rekli za takvo ponašanje?! Ali ...! Nema ali, pokupi svoje stvari i idemo! Neee. Nema ne! Pokupi svoje stvari dok sam nabrojala do pet! Jedan, dva, triii, četiriiii, pet!
Općenito gledajući - učimo djecu ponašanju - za stolom, u društvu, učimo ih bontonu, a kada je riječ o nama velikima upravo ta brojna pravila ne poštujemo. Ne zato što smo buntovne već zato što za njih puno puta nema potrebe. Čak štoviše - nekada bi stvarno bilo jako smješno da ljudi počnu međusobno razgovarati onako kako razgovaramo sa svojom djecom. Mislim, zamislite žensku čajanku bez međusobnog uplitanja u riječ. ne samo da bi bila dosadna već bi izgubila onu čar višesmjerne komunikacije i hihotanja. A što bi radile kada bi vas za stolom netko stalno ušutkavao? - Okretali bi očima baš kako ti čine djeca. Jer znate, koliko god mali bili, djeca nisu lutke - oni imaju svoje stavove (to ih i učimo zar ne?), a ipak ih toliko često dnevno poklopimo i stalno im ponavljamo jedno te isto misleći da bi to nešto trebali konačno zapamtiti. No, oni to uglavnom vrlo dobro znaju, ali nas ignoriraju jer pokušavaju izraziti svoj, a ne naš stav - jer u konačnici jako dobro vide razliku u tome kako funkcioniramo mi veliki i kako mi veliki želimo da funkcioniraju oni - mali.
A kako to stvarno izgleda kada veliki glume djecu pogledajte u ovom urnebesnom videu!