Saznanje da je dijete žrtva vršnjačkog nasilja za svakog je roditelja uznemirujuće i često stvara osjećaj bespomoćnosti i ljutnje. Nasilje se može događati u školi ili na internetu, a njegovi znakovi, poput vrijeđanja ili isključivanja iz društva, nisu uvijek očiti. Psiholozi objašnjavaju kako prepoznati problem i učinkovito pomoći djetetu u suradnji sa školom, piše Netmums.
Kako prepoznati znakove nasilja
Znakovi da dijete trpi nasilje mogu biti suptilni. Prema školskom psihologu dr. Adamu McCartneyju, osim odbijanja odlaska u školu, mogu se pojaviti i promjene u ponašanju poput povlačenja u sebe, šutljivosti ili tjeskobe. "Djeca također mogu izbjegavati razgovore o tome kako im je prošao dan ili što ih čeka u školi", objašnjava McCartney.
Dodatni znakovi mogu uključivati mokrenje u krevet te učestalo izražavanje lošeg raspoloženja. Ako je nasilje postalo fizičko, mogu se pojaviti neobjašnjive ogrebotine, ugrizi ili modrice. "Vi poznajete svoje dijete. Ako primijetite nešto novo ili neobično u njegovu ponašanju, to može biti znak da nešto nije u redu", poručuje dr. McCartney.
Roditelji mogu primijetiti i oštećenja na odjeći ili torbi, kao i opremu ili knjige koje stalno nestaju.
Prvi razgovor s djetetom
Školska psihologinja dr. Patricia Britto savjetuje kako reagirati kada vam se dijete povjeri. "Ako vam dijete kaže da trpi nasilje, prvo ga saslušajte. Pokušajte ne nuditi odmah rješenja ili postavljati gomilu pitanja. Dajte mu prostora da objasni što se dogodilo i recite mu da je ispravno postupilo što vam se povjerilo".
Ona dodaje da se djeca često brinu da će prijavljivanjem problema samo pogoršati situaciju. "Boje se da će roditelji odmah otići u školu i izazvati još veći problem. Razgovarajte s njima o tome što bi željeli da se sljedeće dogodi i objasnite im da ćete sve riješiti zajedno", kaže dr. Britto.
Također je važno ne govoriti djetetu da ignorira nasilje ili da se samo zauzme za sebe, jer mu to može nametnuti osjećaj da je njegova odgovornost zaustaviti tuđe ponašanje. Umjesto toga, pomozite mu da prepozna odrasle osobe u školi s kojima se osjeća sigurno razgovarati.
Suradnja sa školom i vođenje bilješki
Dr. Britto preporučuje roditeljima da vode evidenciju o incidentima. "Bilježite što se događa, uključujući datume, opise događaja i spremite sve poruke ili snimke zaslona ako se nasilje događa online. Zatim to prijavite školi. Pitajte koje će mjere poduzeti i kada možete očekivati povratne informacije".
Izvan škole važno je usredotočiti se na aktivnosti koje pomažu djetetu da se osjeća dobro. "Nasilje može ozbiljno narušiti djetetovo samopouzdanje, pa prijateljstva, hobiji, sport ili jednostavno provođenje vremena s ljudima uz koje se osjeća sigurno i cijenjeno mogu puno značiti", napominje dr. Britto.
Savjetuje i da redovito provjeravate kako je dijete, čak i ako kaže da je sve u redu. Ne morate stalno ispitivati o nasilju, ali dajte mu do znanja da su vam vrata uvijek otvorena.
Najveća pogreška koju roditelji rade
Dr. Adam McCartney ističe jednu ključnu stvar koju roditelji trebaju izbjegavati. "Savjetujem da ne kontaktirate izravno roditelje drugog djeteta. Umjesto toga, razgovarajte s učiteljem, utvrdite što se događalo i što je osoblje možda primijetilo te dogovorite jasan plan djelovanja".
Ako škola ne reagira na vaše pritužbe, dr. McCartney savjetuje da iskoristite službeni postupak za prigovore kako biste problem podigli na višu razinu. "Nemojte poticati dijete da uzvrati udarac niti raspravljati o situaciji s drugim roditeljima jer bi to moglo pogoršati stvari i dodatno otežati situaciju vašem djetetu", zaključuje on.
Ako ste zabrinuti za svoje dijete, važno je zapamtiti da ne morate sve riješiti odjednom. Dajte djetetu vremena i prostora za razgovor, slušajte ga bez osuđivanja i surađujte sa školom. Najvažnije je stalno ga podsjećati da nasilje nikada nije njegova krivnja i da postoje odrasli koji su tu da mu pomognu.