POTRES je traumatično iskustvo za sve generacije.
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u ožujku je, nakon potresa s epicentrom u Zagrebu, izradila infografike o tome kako se suočiti s tim iskustvom.
Sada, na dan kad se nekoliko puta zatresla središnja Hrvatska, ponovno su podsjetili na svoje naputke za roditelje, skrbnike i odgojitelje, odnosno sve one koji mogu pomoći djeci da prebrode traumu.
Što se dogodilo?
Teško nam je jer smo osjetili da je ugrožen život i zdravlje nas, naše obitelji i prijatelja, ali i drugih ljudi s kojima se možemo povezati.
Zašto je još teže?
Osim samog potresa, nalazimo se u kriznoj situaciji zbog koronavirusa, većina ljudi osjeća nesigurnost i strah. Zbunilo nas je što činiti - štititi se vani od potresa ili unutra od virusa? I odrasli su bili zbunjeni i uznemireni.
Koje su normalne reakcije?
Nakon prvotnog šoka sve su emocije normalne i važno je "dati si dozvolu" da nam dođu. Nekima će biti kao da se ništa nije dogodilo, neke će biti strah, neki će biti ljuti, tužni, razdražljivi, plakat će, imat će potrebu biti sami ili spavati s mamom/tatom u krevetu… Sve je OK. Nema pravnog ni krivog osjećaja ili reakcije.
Kako si možemo pomoći?
Brigom za osnovne potrebe (tako da jedemo, pijemo, da samo na toplom), kada imamo potrebu - dijeljenjem emocija s bližnjima, pružanjem podrške jedni drugima, vraćanjem uobičajenim aktivnostima (društvene igre, dopisivanje, gledanje filma…), onom što nas inače opušta, pravovremenim informiranjem i praćenjem uputa institucija, razgovorom s odraslima, vjerom da će i odrasli ubrzo biti bolje, i dalje tu za djecu i mlade.
Što može odmoći?
Pregledavanje i širenje lažnih i/ili senzacionalističkih informacija iz neprovjerenih izvora, validiranje "normalnosti" svojih i tuđih emocija i reakcija na "nenormalne" uvjete i okolnosti, zagovaranje već raširenih ideja o tome da smo kažnjeni, da nas čeka i nešto gore – nitko nije kriv i moramo se usmjeriti na podršku umjesto na okrivljavanje.
Infografike i cijeli tekst pronađite ovdje.