Svako dijete je jedinstveno

SVAKO dijete ima svoj jedinstveni DNK i ne dijeli ga s nijednom osobom na svijetu. Jednojajčani blizanci se također rađaju sa različitim otiscima prstiju. Svako dijete je jedinstveno, neponovljivo, različito od druge djece, a njegov način promatranja, doživljavanja svijeta, djelovanja i razvoja je različit. Genetička obilježja u kombinaciji sa okruženjem djeteta, određuju osobnost.

Razlike u izgledu i karakteru osim utjecaja okoline, činjenice su da svatko od nas ima jedinstven DNK i genetički je različit od svake osobe na svijetu. Upravo te razlike čine naš planet zanimljivijim. Iako je tisuću detalja po kojima se razlikujemo jedni od drugih, postoji i tisuće drugih detalja koji nas čine sličnim.

Uz urođena obilježja svakog novorođenčeta, dodatan utjecaj može imati djetetova okolina, posebice iz doma u kojem započinje svoj razvoj. Sva djeca se više-manje razvijaju istim tempom, no, sretan dom proces može ubrzati, a nepogoda, usporiti. Mentalni kapacitet djeteta koje raste u poticajnom okruženju može biti znatno veći nego kod djeteta koje raste u nepogodnom okruženju.

Sigurno ste čuli kako roditelje koji kažu kako su njihova djeca različita, a odgajali su ih na isti način, a djeca su razvila sasvim različite osobnosti. Jedno dijete može biti marljivo, drugo mirno, a treće društveno. Dakle, osobnost ne mora nužno biti povezana s okruženjem i među njima se mogu istaknuti jasne razlike.

Hoće li dijete imati bijesne ispade ili neće ovisi ponajprije o genima koji upravljaju agresivnošću, no to se ponašanje može ispraviti. Iako se tvrdilo kako su za neprimjereno ponašanje djece odgovorni loši primjeri roditelja, kao i nedostatak autoriteta te čvrstih granica u odgoju, no najčešći krivci lošeg ponašanja su geni, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta Montreal. Tako će DNK djeteta utjecati na to hoće li ono imati bijesne ispade, promjene raspoloženja i biti neposlušno već u ranoj dobi od dvije do tri godine. Ipak, znanstvenici objašnjavaju da su geni uvijek u kombinaciji s okolinom te se loše dječje ponašanje može korigirati odgojnim metodama.  

Djeca su različita i sa svakim se treba drugačije,rođeni su sa karakterom i neka nisu roboti da budu svi isti,a mi smo tu da ih upućujemo i pomažemo da se izgrade,neka se oni i ljute i mršte,sve to ide u odrastanje,ali treba im objasniti sve što ide uz takvo ponašanje.