Odrasla djeca koja prolaze kroz različite poteškoće ponekad mogu dobivati mnogo pažnje i pomoći od roditelja, a istodobno imati osjećaj da ih oni zapravo ne razumiju. Psiholog i terapeut Jeffrey Bernstein objašnjava da dobronamjerna briga može postati usmjerena gotovo isključivo na probleme, savjete i pokušaje pronalaženja rješenja. Izdvojio je tri razloga zašto se odrasla djeca osjećaju nevidljivo unatoč brizi roditelja.
Roditelji razgovaraju samo o njihovim problemima
Bernstein tvrdi da se razgovori u obitelji mogu postupno početi vrtjeti isključivo oko emocionalnih, obrazovnih, financijskih ili poslovnih poteškoća odraslog djeteta. Roditelji tada mogu znati mnogo o njegovim problemima, ali vrlo malo o drugim dijelovima njegova života.
"Ono što želim reći jest da susrećem roditelje koji znaju sve o problemima svoje djece, ali iznenađujuće malo o tome što njihovo odraslo dijete misli, što ga zanima, čemu se smije ili čemu se nada", navodi Bernstein za Psychology Today.
Stalni savjeti stvaraju dodatan pritisak
Roditeljska zabrinutost često stvara potrebu da se problem što prije riješi, zbog čega roditelji mogu početi nuditi brojne savjete i prijedloge. Bernstein ističe da čak i razumni savjeti odraslom djetetu koje je već nezadovoljno svojom situacijom mogu djelovati poput stalnog procjenjivanja.
"Problem s tjeskobom, osobito kada se pojača, jest to što stvara osjećaj hitnosti, a zbog te hitnosti želimo popravljati stvari", ističe. Roditeljima zato savjetuje da prije nuđenja rješenja provjere želi li njihovo dijete savjet ili samo želi da ga saslušaju.
Roditeljsku brigu mogu doživjeti kao osuđivanje
Psiholog navodi da osjećaj srama i uspoređivanje s drugima mogu utjecati na način na koji odrasla djeca doživljavaju roditeljsku zabrinutost, a društvene mreže mogu dodatno pojačati negativne usporedbe.
"Zbog toga odrasla djeca koja prolaze kroz poteškoće često obrambeno reagiraju na pitanja koja roditelji iskreno postavljaju iz zabrinutosti", napominje. Roditeljima zato preporučuje da pokušaju razumjeti što je njihovu djetetu najteže i zatim ga saslušaju bez obrambenog stava, objašnjavanja ili nuđenja novih rješenja.