ŠPANJOLSKA je postala jedina reprezentacija koja je uspjela osvojiti tri velika natjecanja zaredom, a i izjednačila se s Njemačkom po broju titula europskih prvaka. Obje momčadi imaju po tri naslova prvaka Europe.
Španjolska je nastavila nevjerojatni niz bez primljenog pogotka u nokaut fazama velikih natjecanja. Posljednji pogodak zabio im je Zinedine Zidane u osmini finala Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj.
Osam nogometaša Španjolske igralo je i na Euru 2008. i 2012. To su: Iker Casillas, Sergio Ramos, Andrés Iniesta, Xavi Hernández, Cesc Fàbregas, David Silva, Xabi Alonso i Fernando Torres.
Casillas podignuo pehar i oborio rekorde
Iker Casillas postao je prvi nogometaš na svijetu sa stotinu pobjeda u nacionalnom dresu. Rekord je držao i ranije ispred Egipćanina Ahmeda Hassana i Francuza Liliana Thurama (po 94 pobjede). Španjolski kapetan Izjednačio je rekord Edwina van der Sara s devet utakmica bez primljenog pogotka u završnicama europskih prvenstava.
Pri svome 137. nastupu za španjolsku reprezentaciju Casillas je srušio i rekord talijanskog vratara Dina Zoffa po broju minuta bez primljenog pogotka na europskim prvenstvima. Zoff je neprekidno bez gola na Euru bio 494 minute, a Casillas je natjecanje u Poljskoj i Ukrajini završio nesavladan 511 minuta.
Nakon 44 godine neuspjeha, šest godina apsolutne dominacije
Španjolci su prvi put osvojili Euro 1964. godine na domaćem terenu. U Madridu su pobijedili SSSR, koji je predvodio Lav Jašin, jedan od najboljih vratara svih vremena. Jesus Maria Pereda i Marcelinho Martinez svladali su Jašina i odveli Španjolsku do europskog naslova.
Do drugog slavlja na velikim natjecanjima Španjolci su čekali 44 godine. Na prvenstvu u Austriji i Švicarskoj Španjolska je pod vodstvom izbornika Luisa Aragonesa igrala fantastično, a naslov je osvojen u Beču protiv Njemačke. Odlučujući gol postigao je Fernando Torres u 33. minuti. Furija je postigla ukupno dvanaest pogodaka, od čega David Villa trećinu i tako ponio titulu najboljeg strijelca, dok je Xavi proglašen za najboljeg igrača prvenstva.
Dvije godine kasnije na klupi je sjedio Vicente del Bosque, a Španjolci su u Južnoafričkoj Republici postali prvi put u povijesti i svjetski prvaci. Del Bosque je osvajanjem Eura postao tek drugi trener koji je objedinio europski i svjetski naslov. Jedini kojem je to ranije uspjelo je Helmut Schon koji je vodio Zapadnu Njemačku do naslova europskih prvaka 1972., a zatim i svjetskih prvaka dvije godine kasnije.
Azzuri ostali na jednom naslovu osvojenom prije 44 godine
Talijani su jedini put Europsko prvenstvo osvojili 1968. godine. U polufinalu su SSSR prošli bacanjem novčića, a u finalu u Rimu pobijedili su Jugoslaviju. Jugoslavija je pogotkom Dragana Džajića vodila do 80. minute kada je Azzure poraza spasio Angelo Domenghini.
Budući da se tada nisu izvodili jedanaesterci, utakmica je ponovljena dva dana kasnije, a Talijani su za pola sata riješili pitanje pobjednika. Luigi Riva u 12. i Pietro Anastasi u 30. minuti svladali su Iliju Pantelića i omogućili domaćim navijačima proslavu naslova europskih prvaka.
Priliku za drugi naslov Italija je propustila 2000. godine kada je u finalu izgubila od Francuske zlatnim pogotkom Davida Trezegueta.