OTKAKO je liga osnovana, njome uglavnom dominira Sedam sestara talijanskog nogometa koje se izmjenjuju na vrhu. Kad jedna od njih padne, druga već čeka da preuzme dominaciju. Žestoka konkurencija među njima uzdignula ih je do novih razina. Tijekom 90-ih, Arrigo Sacchi započeo je jedno od najuspješnijih razdoblja Milana tijekom kojeg je klub do kraja stoljeća osvojio pet naslova prvaka. Nakon tog povijesnog niza, Milan je početkom 21. stoljeća morao podijeliti plijen s Juventusom Marcela Lippija. U post-Calciopoli eri odnos snaga se još jednom promijenio i na vrh talijanskog nogometa zasjeo je Inter Josea Mourinha te osvojio pet titula zaredom. Međutim, Nerazzurri nakon povijesne trostruke krune nisu uspjeli nastaviti seriju uspjeha, pa je nakon toga njihov dugogodišnji suparnik Juventus osvojio pet Scudetta zaredom, za thesefootballtimes.co piše Gregory Caltabanis.
Baš kao što je bio slučaj tijekom prošlog stoljeća, Juventus, Inter i Napoli vjerojatno će se boriti za krunu krajem sezone. Međutim, dosad je naslovnice zaokupljao dosadni autsajder, Atalanta trenera Piera Gasperinija. La Dea se probila do vrha i ne pokazuje znakove usporavanja. Ostavljajući za sobom kaos na travnjacima, Atalanta je pokazala više nego druge momčadi na Apeninima. Trenutačno je Atalanta na petom mjestu s prosječno gotovo tri postignuta gola po utakmici. I dalje je utrci za naslovom, iako to njen trener ne želi priznati. Calcio umnogome svjedoči rađanju novog giganta.
Temelj za uzlet Atalante je ulaganje u mlade početkom 90-ih
Kad je 2016. godine doveden Gasperini, očekivanja u Bergamu bila su niska. Prethodne sezone Atalanta je završila na 13. mjestu i glavna je briga bila osigurati ostanak. Čak ni najgorljiviji navijač Gli Orobicija nije mogao zamisliti ono što se događa u posljednjih nekoliko sezona. Klupski predsjednik Antonio Percassi, međutim, možda će biti drukčijeg mišljenja.
Nezadovoljan stanjem u Atalantinoj akademiji u to vrijeme, Percassi je početkom 90-ih godina implementirao novu politiku ulaganja u pomladak. Ova politika naglašavala je važnost ulaganja u trenere i važnost mladih nogometaša i njihova puta prema prvoj momčadi. Svjestan ogromne zadaće, Percassi je uvjerio Ferma Favinija, tada jednog od najcjenjenijih talijanskih skauta, da napusti Como i svoju viziju nastavi u mlađim kategorijama Atalante.
U mlađim kategorijama Atalanta nema premca u Italiji
Dvadeset godina kasnije, Atalanta je u četiri mlađe dobne kategorije osvojila više od 17 titula i danas je u tom pogledu smatraju među najboljima, ako ne i najboljom u Italija. Atalanta je prošle godine osvojila Primavera Campionato, a u juniorskoj verziji superkupa tijesno je pobijedila Fiorentinu.
I dok se uspjeh u seniorskoj konkurenciji može mjeriti trofejima, u pomlatku je to sasvim drukčije. Njihova je zadaća pripremiti igrače za prvu momčad i pogurati ih do vrhunske razine bez zastoja. U tom pogledu, Atalanta nema premca. Prema globalnoj studiji CIES Football Observatoryja iz 2014. godine, Gli Orobici su u pet najboljih europskih liga poslali čak 25 nogometaša. Nijedan drugi talijanski klub nije ni blizu tog broja.
Dva posljednja istaknuta izdanka juniorskog pogona su Roberto Gagliardini i Alessandro Bastoni. Nakon što su prošli kroz mlađe dobne uzraste, prodani su za 60 milijuna eura. Danas su obojica standardni u Interu i ključni za momčad Antonija Contea. Andrea Conti još je jedan primjer igrača koji je stigao do seniorske momčadi i potom je za dobru odštetu prodan Milanu. Ovaj model omogućio je Atalanti da plodove svoga rada uloži u momčad.
S obzirom na trenutačnu strukturu, Bergamo će i u sljedećih nekoliko sezona biti platforma za nadolazeće zvijezde. Sljedeći val je već stigao. Dejan Kuluševski, koji je iz Atalante otišao na posudbu, trenutačno se nameće kao jedan od najubojitijih nogometaša lige. Igrajući za Parmu dosad je imao pet asistencija, jednu manje od vodećeg asistenta lige Luisa Alberta. Amad Traore, talentirani napadač i strijelac u svom debitantskom nastupu, još je jedan izdanak omladinske škole Atalante. Ovo su samo dva primjera najefikasnije nogometne škole u Italiji.
Preuređuje stadion, a mnogi talijanski klubovi ga ni nemaju
Baš kao što je to bio slučaj prije više od dvije godine, Atalanta se rijetko boji krenuti vlastitim putem. Prošle godine, La Dea je najavila renoviranje svog stadiona Gewiss. Glavna preinaka bila je uklanjanje ograde oko terena, za koju su mnogi smatrali da umanjuje stadionsko iskustvo. Započeo je i projekt rušenja i ponovne izgradnje sjeverne tribine, Curve Nord.
Sve u svemu, obnova će koštati 40 milijuna eura i bit će završena do 2021. godine. Međutim, ono što je važnije, nakon ovih poboljšanja Atalanta će imati stadion koji sasvim zadovoljava UEFA-ine standarde. Trenutačno, La Dea svoje utakmice Lige prvaka igra na milanskom San Siru pa se nada da će se to što prije promijeniti. I sve to u vrijeme kad samo nekoliko talijanskih klubova ima vlastiti stadion, a ne može ni razmišljati o renoviranju.
Na travnjaku, malo je klubova koji mogu zaokupiti srca neutralnih navijača kao Atalanta. Prošle sezone, Gasperinijeva momčad završila je na trećem mjestu te se prvi put u povijesti plasirala u Ligu prvaka. Iako je i samo ovo postignuće izvanredno, ono što je zaista važno i zanimljivo je kako su to Gli Orobici postigli i potresli Italiju.
Obrambeni igrači zbog kojih protivnička obrana drhti
Atalanta je sezonu završila s najviše postignutih pogodaka u ligi, redovito je pobjeđivala najbolje talijanske klubove, a branitelja naslova Juventusa uvjerljivo je izbacila iz kupa. S Gasperinijevom prepoznatljivom postavom 3-4-3, Gli Orobici suparnicima ne dopuštaju ni trenutak predaha. Bilo da igra protiv kandidata za naslov ili momčadi kojoj prijeti ispadanje, Atalanta igra bez straha, uvijek preuzimajući iste rizike. Kako bi dobio duboki presing, Gasperini agresivno raspoređuje svoje stopere. Timothy Castagne, Robin Gosens i Hans Hateboer profitirali su takvom postavom i zajedno prošle sezone postigli 12 golova. Ove sezone, već su zabili četiri pogotka.
Kako bi učvrstio ovaj sustav, Gasperini obično ispred obrane postavlja "šesticu" kao što je Marten de Roon, uz pokretljiviju mezzalu (bočne vezne igrače). Vezna četvorka funkcionira kao osnova za napadački trojac i omogućava mu mnogo slobode. Budući da su veznjaci uvijek željni napadačkih zadaća, Atalanti rijetko nedostaje igrača na suparničkoj polovici.
Duvan Zapata, koji je vjerojatno najviše profitirao Gasperinijevim sustavom, prošle je sezone postigao 23 ligaška gola i završio odmah iza Cira Immobilea u utrci za najboljeg strijelca lige. Igrajući uz talentirane Papua Gomeza i Josipa Iličića, bivši Napolijev nogometaš postao je snaga s kojom se mora računati u kaznenom prostoru i koja vodi ubojiti napad.
Uspjesi povlače promjenu u politici transfera
Ni ove sezone nije drukčije. Nakon plasmana u Ligu prvaka i financijskog poticaja koji ona nosi, Atalanta se dobro pripremila za prijelazni rok. Umjesto da cilja na mlade i obećavajuće igrače, kao što je često radila u prošlosti, potpuno je promijenila svoju politiku transfera. Obje prinove, Luis Muriel i Ruslan Malinovski, iskusni su reprezentativci s mnogo utakmica u nogama.
Muriel je veteran Serie A, dok je Malinovski donio potrebnu dubinu i svestranost u veznom redu. Gasperini je ukrajinskog reprezentativca postavio u napadački trojac, zbog njegove sklonosti neočekivanim prodorima u kazneni prostor. Malinovski je još jedan primjer mudrog skautinga jer je doveden za odštetu od samo 12,5 milijuna eura.
Baš kao i Malinovski, Muriel se u Gasperinijevu sustavu snašao kao riba u vodi, postigavši već osam ligaških golova. Njegov tempo i sposobnost da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme učinile su ga idealnim igračem za dinamičan Atalantin napad. Budući da se Atalanta redovito plasira u europsku konkurenciju, bit će zanimljivo vidjeti njen napredak u politici transfera.
Gasperini je idealan trener za ovu momčad
Unatoč pozitivnim rezultatima, Gasperini čvrsto stoji na zemlji. Kad su ga pitali o Scudettu, bivši trener Genoe ostao je suzdržan: "Juventus može izgubiti titulu, ali tu su Inter i Napoli." Bez obzira na to može li Atalanta osvojiti titulu, jedno je jasno – Gasperini je idealan taktičar za vođenje ove momčadi. Gasperini je kao trener debitirao u Genoi 2006. godine i doveo Thiaga Mottu i Diega Milita do novih razina, te je jedan od najiskusnijih taktičara talijanske lige. Svoje je ime stekao usavršivši sustav 3-4-3 u Genovi.
U svojoj trećoj sezoni u Genoi, Gasperini je završio na petom mjestu, pobijedivši među ostalim Juventus, Romu i Milan, pokazavši sposobnost da maksimalno iskoristi ograničene resurse. Nakon neuspješne epizode u Interu te nestabilnih mjeseci u Palermu, Gasperini se vratio u Genou kako bi povratio svoj ugled. Tamo je ostao tri sezone, postigavši respektabilne rezultate prije nego ga je angažirala Atalanta.
U njegovoj prvoj sezoni u klubu, Gli Orobici su se plasirali u Europsku ligu, izgubivši tijesno u šesnaestini finala od Borussije Dortmund. Uslijedila je impresivna prošla sezona i to s tek 12. najplaćenijom momčadi lige. Rođeni Torinčanin pokazao je svoju sposobnost maksimalizacije momčadi koja mu je na raspolaganju. Ni ove sezone Atalanta ne pokazuje znakove posustajanja, trenutačno je pri vrhu tablice, odmah iza Juventusa, Intera, Napolija i Rome.
Međutim, da bi napravio još jedan iskorak, Gasperini mora preispitati svoj ofenzivni pristup u Ligi prvaka, jer Atalanta nakon tri utakmice u skupini nema nijedan bod. S obzirom na to da se radi o debitantskom nastupu u Ligi prvaka, može se očekivati da će u Bergamu rasti frustracija. Atalantina ofenzivna orijentacija zasad dobiva sve pohvale, ali njeni posljednji uspjesi grade se već gotovo dva desetljeća, još od vremena kad je Percassi dobio goruću želju da nešto promijeni. Iako neće biti lako talijanskih Sedam sestara promijeniti u osam, La Dea će sigurno imati sve alate kad za takvo nešto dođe vrijeme: uspješan juniorski pogon, vlastiti stadion i progresivnog trenera. Pred nama je uspon novog giganta talijanskog nogometa.