Bio je klinički mrtav, treneri su mu spasili život: "Ničega se ne sjećam. Samo mrak"

Foto: Tomislav Marković/Facebook, Getty Images

HRVATSKI gimnastičar Tomislav Marković doživio je srčani udar na treningu u osječkoj dvorani, pola sata je bio klinički mrtav, treneri su ga oživljavali do dolaska hitne pomoći, a liječnici su ga uspjeli reanimirati tek u bolnici.

Dramatične scene odigrale su se u srijedu u osječkoj gimnastičkoj dvorani gdje je i dan ranije odradio trening. Ovaj put su, srećom, uz njega bili i dugogodišnji treneri Vladimir Mađarević i Boris Čulin čija mu je brza reakcija spasila život.
 

 
"Bolje sam", javio nam se Marković jutros iz bolničkog kreveta u KBC Osijek.

Što se točno dogodilo?

"Radio sam zgibove na preči, napravio sam taj deseti zgib prema gore i pustio se. Spustio sam se s preče, letio sam metar i nešto prema dolje i onda mi je postalo slabo. Baš mi je bilo katastrofa slabo. I više se ničega ne sjećam. Samo mrak. Do bolnice", ispričao nam je Marković.

"Roditelji su mi kasnije rekli da sam bio klinički mrtav. Zahvalan sam svima u klubu, a posebno trenerima Mađareviću i Čulinu što su mi spasili život, uz pomoć hitne službe", dodao je.

Tomislavov dugogodišnji trener Vladimir Mađarević prepričao je dramatične trenutke. "Samo sam govorio - vrati se, vrati se", rekao je.

"Ključno je bilo što smo ga odmah i kvalitetno reanimirali. U takvom trenutku odjednom znaš što treba napraviti. Bilo je užasno. Nikad nećemo to zaboraviti. Deset minuta nismo prestajali s oživljavanjem, a onda je došla Hitna pomoć. Činilo se da nećemo uspjeti", kazao je Mađarević.

Marković nije imao razloga sumnjati u zdravstveno stanje. U prosincu je bio na operaciji noge u Njemačkoj, ali nakon toga se vratio treninzima.

"Nisam ranije imao nikakvih problema, niti u obitelji nitko nije imao problema sa srcem. Ne znam zašto se to dogodilo, tako je valjda trebalo biti. Čekamo nalaze liječnika da vidimo hoću li ostati ovdje ili će me prebaciti u Zagreb da mi ugrade nešto kod srca. Nakon toga bih trebao ići na kontrole svakih par mjeseci". 

U gimnastiku je ušao s četiri godine, u siječnju je navršio 31 godinu i iza sebe ima desetke zlatnih, srebrnih i brončanih medalja. No, o sportu u ovom trenutku ne razmišlja.
 
"Trenutno ne razmišljam o tome, cilj mi je što bolje se izliječiti, a poslije... vidjet ćemo. Nije pametno nakon ovoga, važno je da budem zdrav".