Screenhsot: Youtube
EURO 1976. u Beogradu i Zagrebu bio je najuzbudljiviji, jer u sve četiri završne utakmice igrali su se produžeci, a finale je odlučeno nakon penala. Upravo u tom raspucavanju, jedan Čeh postao je sinonim za vještinu nedokučivu običnim nogometnim smrtnicima.
Čehoslovačka je u polufinalu u Zagrebu pobijedila Nizozemsku 3:1. U Beogradu je SR Njemačka slavila protiv Jugoslavije 4:2, iako su domaćini na poluvremenu vodili 2:0. Format natjecanja, na kojem danas igra pola kontinenta, dok je Euro tada bio samo za elitu, nije jedino po čemu se razlikuje Euro iz ove i one ere. Tada se naime, na EP-u igrala utakmica za treće mjesto. Kao oba spomenuta polufinala koja su joj prethodila, te finale koje je slijedilo, i meč za broncu trajao je 120 minuta, a na Maksimiru je Nizozemska pobijedla Jugoslaviju 3:2.
Finale su 20. lipnja na beogradskoj Marakani igrali Čehoslovačka i Njemačka. Golovima Švehlika i Dobijaša, Česi i Slovaci vodili su 2:0 prije isteka prvih pola sata, ali, kao što su se Jugoslaveni uvjerili na istom mjestu nešto ranije, "Nijemci su Nijemci", posebno predvođeni Beckenbauerom i kao tada aktualni europski i svjetski prvaci. Dieter Muller, koji je u polufinalu preokrenuo s tri gola, ovdje također vraća njegovu reprezentaciju u meč, a minutu prije kraja Holzenbein je izjednačio na 2:2, koliko je ostalo i nakon produžetaka.
Penali su dakle odlučivali o prvaku Europe. Svih sedam izvođača je pogodilo; Masny, Nehoda, Ondruš, Jurkemik za Čehoslovačku, kao i Bonhof, Flohe i Bongartz za Njemačku, alu Uli Hoeness se zaletio i promašio gol.
S obzirom da su Česi i Slovaci tada vodili 4:3, znalo se da će postati prvaci Europe ako pogodi idući izvođač Antonin Panenka. Zaletio se svom snagom prema južnom golu Zvezdinog stadiona, koji je branio Sepp Meier, aktualni europski i svjetski prvak s Njemačkom, upravo po treći put zaredom okrunjen za klupskog prvaka Europe s Bayernom te bez dvojbe tada najbolji golman na svijetu.
Takvom Meieru, Panenka je, usprkos tome što je bio pod ogromnim pritiskom, prodao najslavniji lažnjak. S obzirom koliki je zalet uzeo i kako se zatrčao prema lopti, činilo se da će je raspaliti svom snagom i to u lijevu Meierovu stranu, pa se slavni njemački golman bacio tamo, nakon čega je Panenka naglo usporio, stao i samo podboo loptu špicom, koja je lagano, kao na usporenoj snimci, ušla u mrežu po sredini vrata, u blagom luku.
Šok i nevjerica obuzeli su ne samo Nijemce koji su ovako neočekivano, zapravo ruganjem protivnika, ostali bez očekivanog naslova, nego i pobjedničku momčad, jer nitko nije očekivao da će Panenka ovako izvesti i pogoditi odlučujući penal.
"Sreća nema ništa s tim udarcem. Ja sam ga vježbao pune dvije godine prije nego sam ga odlučio izvesti u finalu Europskog prvenstva. Ako ga već izvodite, onda si ne možete dopustiti bilo kakvu sumnju."
Od toga dana, na Euru prije točno 40 godina, u nogometnu terminologiju ušao je izraz "Panenka", kojim se zove penal izveden na način kojim mogu pogoditi samo vješti i hrabri.
Nakon onoga po kojem se zove, pokušavali su ga pogoditi mnogi nogometaši, koji su pri tome pogađali ili nisu uspjevali, ali Panenka ima savjet za sve njih:
"Taj je udarac učinkovit samo ako se uputi poluvisoko po sredini gola. Preduvjet za to je da golman počne padati. Nije važno u koju stranu".