HAJDUK je golom Marka Livaje slavio 1:0 protiv Rijeke na Poljudu u sklopu 23. kola SuperSport HNL-a. Tako su Bijeli ostali na minus pet bodova od vodećeg Dinama, ali daleko važnije je da su pobjegli Rijeci na velikih 14 bodova prednosti. Lijepo je imati ambicije i sportski se nadati tituli, ali Hajduku je apsolutni imperativ drugo mjesto koje vodi u kvalifikacije za Europa ligu (ako Kup ne osvoji netko slabije plasiran).
Ovo je tek druga pobjeda Hajduka protiv Rijeke u posljednjih 11 međusobnih utakmica u svim natjecanjima, a prošle su gotovo tri godine otkako je na Poljudu odigrana utakmica u kojoj Rijeka nije zabila gol. Ti podaci jasno pokazuju da ovo nije bila utakmica za umiranje u ljepoti, nego za pamet i strpljenje. Ovo je bila utakmica koja se nije smjela izgubiti. Pobjeda je samo bonus.
Besmisleno je prodavati priče da je ovo bila dobra utakmica. Vidjeli smo više loših odluka, tehničkih grešaka i dekoncentracija s obje strane nego kvalitetne igre. Nije teško zaključiti da je utakmicu prelomio crveni karton Dejana Petroviča na kraju prvog poluvremena. Do tada je utakmica više išla na mlin Rijeci nego Hajduku.
Neshvatljiva je reakcija trenera Victora Sancheza, koji je potpuno izgubio kontrolu nakon odluke suca Darija Bela. Nakon utakmice je izjavio da je poludio jer je na klupi pogrešno vidio snimku situacije, ali ni to nije opravdanje. Na toj snimci je, da je bolje pogledao, mogao vidjeti samo ekstremno neoprezan start svog igrača i čisti crveni karton. Ne tako davno Ivan Leko na klupi Hajduka zaradio je pet utakmica suspenzije zbog divljanja prema istom sucu, pa trenera Rijeke sigurno čeka ozbiljna kazna.
Gonzalo Garcia pokazao je da je naučio lekciju iz poraza 5:0 na Rujevici. Napravio je sve kako bi izbjegao scenarij koji se protiv Rijeke ponavlja godinama. U Jadranskom derbiju Hajduk često zna biti nestrpljiv i naivan, a Rijeka to kažnjava brzom progresijom i realizacijom. To večeras nismo gledali, osim u kratkom razdoblju početkom drugog poluvremena kada su gosti imali dvije ozbiljne šanse.
Sve prije i nakon toga bilo je podređeno kontroli utakmice, a to je Hajduku najviše trebalo. Hajduk je otvorio susret s puno niže postavljenom obrambenom linijom nego na Rujevici. Cilj je bio jasan - spriječiti da Rijeka brzo dolazi u situacije u kojima će se njezini ofenzivci utrkivati s obranom Hajduka. Ideja je bila pametna, ali izvedba daleko od idealne.
Hajduk je pokušavao graditi napad spuštanjem Huga Guillamona u liniju sa stoperima, dok je Niko Sigur s pozicije desnog beka ulazio u sredinu. S Filipom Krovinovićem i trojicom u zadnjoj liniji formirana je struktura 3-2 koja je nudila sigurnost u slučaju izgubljene lopte. Međutim, progresija je bila slaba. Hajduk je htio biti strpljiv i ne riskirati kao inače, ali je otišao u drugi ekstrem i igrao presigurno. Prema naprijed su Bijeli bili bezopasni.
Rijeka se branila slično kao na Rujevici - markiranjem veznjaka čovjek na čovjeka. Stoperi Hajduka imali su slobodu diktirati igru. Ron Raci je povremeno pokušavao progresivno izaći s loptom, dok je Rijeka planski ostavljala prostor na strani Zvonimira Šarlije, očekujući da ga on neće koristiti.
Šarlija se gotovo nikad nije odlučio povući loptu u slobodan prostor i Hajduk je ostao umrtvljen, što je i sam Garcia istaknuo na presici. Rijeka je zbog toga bez većih problema zatvarala sve opcije prema naprijed.
Teško je reći je li odluka Garcije da na poluvremenu ubaci Darija Marešića umjesto Šarlije bila izravna reakcija na crveni karton, ali to je potez koji je morao povući bez obzira na okolnosti. Ne zato što je Šarlija loš igrač, nego zato što je kontekst utakmice to zahtijevao. Brojke to potvrđuju. Marešić je u jednom poluvremenu imao 209,9 metara ukupne progresije lopte. Za usporedbu, do tada aktivniji Raci na cijeloj je utakmici imao 164,4 metra progresije.
Ulazak Marešića pokazao se kao ključan potez. Hajduk je s obje strane dobio mogućnost bržeg dolaska u protivničku polovicu, a novi stoper potvrdio je kvalitete zbog kojih je doveden i zbog kojih ga je Garcia želio još od ljeta. Asistencija za Livaju ja smo šlag na tortu vrlo dobrog debija.
Osim kratkog razdoblja naivnosti početkom drugog poluvremena, Hajduk je u nastavku pokazao da je naučio lekcije iz prošlosti. Sabio je Rijeku u zadnju trećinu i strpljivo, bez gluposti, čekao trenutak. I da se šansa nije otvorila, plan je bio ispravan, a najveća pobjeda Bijelih u ovoj utakmici je to što su ignorirali zvižduke s tribina i ostali strpljivi.