DINAMO je na Maksimiru pobijedio Hajduk 4:0 u derbiju 23. kola SuperSport HNL-a. Momčad trenera Ante Čačića riješila je utakmicu u prvom poluvremenu, kada su strijelci bili Arijan Ademi, Martin Baturina i Luka Ivanušec. Svoj drugi pogodak u uvjerljivom slavlju u drugom poluvremenu postigao je Ivanušec. Katastrofu Hajduka za Index je komentirao legendarni igrač i trener Hajduka Zoran Vulić.
Hajduk je i u prošlosti gubio s ovako visokim rezultatom, ali dojma sam da nikad nije bio nemoćniji, da nikad nije izgledao manje kao momčad. Ova utakmica zapravo i nije bila prava utakmica, sve mi je ovo izgledalo kao poluaktivni susret dvije ekipe na treningu, kad igraju napad protiv obrane, pa trener kaže obrani da se ne trudi maksimalno kako bi napadači zabili što više golova te tako došli u pucačku formu.
Imaju li ti momci uopće srama?
Ovo što je Hajduk odigrao je nedopustivo. Sramota. Bez krvi, bez volje, bez želje, ma i bez faula. Kako ih sram nije? Muči me pitanje imaju li ti momci srama kad pogledaju navijače. Najviše me smeta da su ovakvi igrači danas nosili dres Hajduka. Nisam siguran da mnogi od njih znaju uopće što taj dres predstavlja.
Taj dres i taj grb za koji smo mi plakali i krvarili. Današnja partija Hajduka je školski primjer za pokazivati djeci kako se ne igra nogomet.
Kako očekivati šampionski nogomet s drugoligaškim igračima?
No, koliko god me ovo pogodilo, ne mogu reći da sam iznenađen. Jer što očekivati kad dovodiš igrače kakve je Hajduk doveo? Kako očekuješ igrati prvoligaški nogomet s drugoligaškim igračima? Za biti prvak moraš imati pobjednički mentalitet, a Hajduk to odavno nema.
U ovakvoj situaciji gurnuti malog Vuškovića od prve minute je bio preveliki rizik. Mislim da je bilo bolje početi sa Simićem, ali ako je Leko već i želio krenuti s Vuškovićem, onda je trebao igrati s tri stopera, a ne da po prvi put, i to protiv ovakvog Dinama, stoperski par čine dječak od 16 godina i Ferro, koji ozbiljan nogomet nije igrao šest mjeseci.
Srećom, znam da ovakav poraz u debiju na malog Vuškovića neće izazvati veću traumu. Znam mu obitelj, znam njega i znam da se radi o dečku koji ima pobjednički gard u sebi i ovo će ga samo ojačati, no poanta je ta da se do ovog nije smjelo doći.
Nisam siguran da puno igrača Hajduka zna za kakav klub igraju
Užasno mi je žao Leke. Znam kako mu je jer sam na koncu i sam proživljavao često ovakve trenutke. Što dalje? Ne znam, treba pokušati zaboraviti na ovo i fokusirati se u srijedu na Osijek i na Kup. Treba razgovarati s igračima, ako treba, i vikati, jer nisam siguran koliko njih zna u kakvom klubu igraju.
Još mi jedna stvar nije jasna kod Hajduka i politike kluba. Doveo si trenera za kojeg znaš da igra 3-5-2 i onda mu kao ''pojačanja'' dovodiš krila. I to krila s dna belgijske i francuske druge lige. I Ferra koji se ni sam ne sjeća kad je odigrao normalnu utakmicu. Meni tu nešto ne štima...
Šutalo me impresionirao, a kod politike Hajduka mi jednostavno nešto ne štima
Prvenstvo možda matematički nije gotovo, ali možemo slobodno reći da je Dinamo prvak. Hajduk je odigrao grozno, ali treba reći ni da mu Dinamo nije dopustio da nešto odigra. Dinamo je odigrao sjajno. Petković, Baturina, Ivanušec, Ademi, fantastične partije, ali mene se posebno dojmio jedan igrač. Mali Šutalo. Nevidljiv, a daleko najbolji na terenu.