HAJDUKOV nominalno treći vratar Marin Ljubić bio je jedan od heroja pobjede nad Dinamom. Upisao je nekoliko sjajnih intervencija, a posebno je siguran bio u skoku prilikom prekida.
Ozljede suigrača Posavca i Duke otvorile su mu put prema prvih 11, a Ljubić je pruženu šansu odmah iskoristio. Branio je u posljednje tri utakmice, a u dvjema od njih Hajduk je pobijedio bez primljenog gola.
U današnjem razgovoru mladi Hajdukov vratar rekao nam je dojmove nakon derbija, očekivanja od ovog prvenstva, pričao o svojim počecima te otkrio svoje uzore i planove.
Kako gledaš na utakmicu s Dinamom sada, s odmakom od nekoliko dana?
Drago mi je zbog pobjede, posebno zato što sam iz Splita, domaći. Kao mali ideš na svaki utakmicu Hajduka, treseš se na tribini i sad igraš protiv Dinama pred 30 tisuća ljudi. Nisam imao tremu, stvarno sam bio maksimalno opušten i na kraju sam sa svime oduševljen.
Bio si opušten pred toliko važnu utakmicu, kako to?
Bila mi je to treća utakmica u nizu i bilo mi je puno lakše. Protiv Gorice sam u početku osjećao nervozu, ali mislim da je u Osijeku već bilo bolje. Protiv Dinama sam se skroz opustio, dao sam sve od sebe, nisam imao što izgubiti.
Imao si nekoliko teških intervencija, naročito onu kad je Oršić pucao nakon gola za 1:0.
Mislim da sam dobro osjetio i prostor i loptu te da sam dobro zatvorio kut i ušao u blok.
Koliko ti znači to što i drugi golmani u klubu stoje iza tebe, a posebno Blažević koji je puno stariji?
Nas četvorica imamo odličan odnos. Tko god branio, podrška je uvijek prisutna, najbitnije je da mi pobjeđujemo. Konkurencija je zdrava, guramo jedan drugoga naprijed. Blažević je najiskusniji, prošao je puno toga i znači nam to što nam može pomoći na razne načine, dati savjet, raditi s nama na treningu...
Je li bilo čestitki nakon Dinama, možeš li neku posebno izdvojiti?
Čestitao mi je Pletikosa, rekao je "Bravo mali!". Lovre Kalinić mi je također čestitao, bilo je dosta golmana tu na prošloj utakmici.
Kako je raditi s trenerom vratara Gabrićem?
Što reći o njemu, s kim god je radio napravio je uspjeh. Stvorio je golmane reprezentativce, ne treba ništa više reći.
Pred sam kraj utakmice dobio si žuti karton zbog odugovlačenja. Kakav je osjećaj odugovlačiti protiv Dinama kad znaš da je praktički sve već gotovo?
To je poseban gušt. Pred 30 tisuća ljudi, svi su za tebe, jednostavno uživaš u tome.
Znači da već sad možemo reći da ti je to najdraži žuti u karijeri?
Definitivno.
Imaš li osjećaj da je tih 30 tisuća ljudi oko tebe ili se isključiš?
Ja sam bio isključen, ali ono što se dogodilo od 50. do 60. minute bilo je strašno. Erupcija na stadionu, svi ljudi su na nogama. Za svaki naš duel, skok, svaku našu oduzetu loptu...
Hoćeš li sačuvati dres s utakmice ili ćeš ga pokloniti nekome?
Nemam taj običaj, meni je recimo bitnija slika. Sliku s utakmice bih uokvirio i stavio da stoji negdje u kući.
Ušao si u zadnju godinu ugovora, mlad si, želiš braniti, a ima i drugih golmana koji su nominalno u prednosti. Kako gledaš svoju poziciju i te pregovore, što možemo očekivati?
Sve se u kratkom vremenu okrenulo. Nisam otišao do kraja prijelaznog roka, moj agent je taj koji razgovara s Hajdukom. Nadam se da ćemo se do kraja sezone dogovoriti. Ima opcija, ali moje želje se znaju i nadam se da oko toga neće biti problema.
Ovoga si ljeta bio blizu Gorice?
Želio sam braniti, htio sam napraviti neki korak nakon drugoligaške sezone. Ali kao što sam već rekao, sve se okrenulo i na kraju je dobro ispalo.
Branio si odlično u utakmici protiv Šibenika, ali protiv Dinama je sigurno drugačije. Možeš li usporediti te dvije utakmice?
To je bila druga liga, gdje te gleda niti 500 ljudi. Protiv Dinama je bilo 30 tisuća, ne može se nikako usporediti.
Imaš li nekog vratara koji ti je uzor?
Kao prvog bih istaknuo Keylora Navasa. Drugi je Ajaxov Onana. On prati igru, izlazi na ubačaje, igra nogom... Baš je onakav kakav ja želim biti. Od hrvatskih golmana, Subašić mi je najdraži, odnosno sviđa mi se to kakav je.
Koje su ti najjače strane?
Vjerujem da je igra nogom moj najjači adut. Ipak, da bih tu bio pravi, moram onda biti i u sustavu koji to od mene traži. Koliko ću ja sudjelovati u igri najmanje je bitno, samo da pobjeđujemo.
Tko je najviše radio s tobom na toj igri nogom?
Gledajte, cijeli život igram "na Jadrana"... Od trenera bih spomenuo bih Zlatka Runju, stao je iza mene i dao mi punu podršku.
Da moraš igrati u polju bi li bio jednako dobar? Zašto si se odlučio za vratarsku poziciju?
Ne znam što bih rekao. Mislim da sam puno bolji igrač u malom nogometu nego u velikom.
Kad već igraš na Jadrana, jesi li tamo susretao Gabrića, Rapaića i ostatak ekipe? Jesi li možda igrao protiv Rapaića?
Protiv Borisa da, protiv Mikija ne.
Živiš u Varošu, kako je tamo bilo nekad u usporedbi s ovim danas?
Mi smo igrali na terenu ispred kuće. Doduše, imali smo stablo nasred terena, ali nije nam smetalo. Tu sam se počeo bacati, tu je sve počelo...
Zašto si odabrao baš broj 40?
Nema nekog posebnog značenja. Nakon što je došao Duka i uzeo jedinicu, preostalo je da izaberem neki drugi.
Ima li netko poseban kome bi volio posvetiti pobjedu?
Ocu Zlatku. I posebno starom Smoji s ribarnice. On mi je izrazito bitan. Mogu reći da mi je prijatelj, ali mi je sve u životu otkad znam za sebe. Cijeli život sam dolazio na ribarnicu pošto živim blizu. Malo tu, malo igralište, bitno da nisam kući...
Hajduk je sada prvi, može li tu i ostati?
Borit ćemo se. Došao je Bradarić, pojačali smo se. Prvenstvo je tek počelo, treba nastaviti u ovome ritmu, vrijeme će sve pokazati.
Sad slijedi teška utakmica u Rijeci. Što očekuješ od nje i hoćeš li braniti?
Mi smo Hajduk i moramo ići na sva tri boda. Svi golmani su zdravi, najbitnije je da mi pobjeđujemo, a trener će staviti onoga tko bude najspremniji.
Je li bilo nekih teških trenutaka u karijeri kada si mislio da nikada nećeš dobiti šansu?
Uvijek sam vjerovao u sebe. Teško je odmah iz druge ekipe stati na gol u prvoj ekipi, ali uvijek sam vjerovao da će prava prilika doći.