SERGIO Ramos je golom protiv Intera u Ligi prvaka stigao do jedinstvenog ostvarenja za jednog braniča. Za Real Madrid je u 15 godina zabio čak sto golova.
Uz to je osvojio čak četiri Lige prvaka, pet španjolskih prvenstava, a s reprezentacijom dva Europska i jedno Svjetsko prvenstvo.
Mnogi smatraju da zbog svega toga Ramos spada među najbolje braniče u povijesti nogometa. Drugi ističu kako za stopera tog ranga radi previše grešaka i zbog toga ne može stati uz bok igračima poput Beckenbauera, Cannavara ili Neste.
Tko je u pravu? Je li Ramos precijenjen ili podcijenjen igrač?
Jedan od najtrofejnijih braniča u povijesti postao je lider Real Madrida
Jako malo braniča se može s Ramosom usporediti po osvojenim trofejima na klupskoj i reprezentativnoj razini. Jedini igrači modernog nogometa koji su s njim usporedivi po tom pitanju su Carles Puyol i Gerard Pique, ali Ramos u odnosu na njih ima dvije velike prednosti.
Prva je ona da je vrhunac karijere dosegnuo u posljednjih nekoliko sezona, kada Puyol više ne igra, a Pique je sve lošiji. Njihovih se najboljih partija više skoro ne sjećamo, dok su nam Ramosove svježe u pamćenju.
Druga je ona da je pritom zabio 100 golova, što je nevjerojatna brojka za jednog braniča. Samo za usporedbu, Pique je u klupskoj karijeri zabio 53 gola, a Puyol 24.
Kada uračunamo i 23 gola koja je Ramos postigao za reprezentaciju i tri zabio za Sevillu, dolazimo do brojke od 126 golova, što ga stavlja na mjesto sedmog najefikasnijeg braniča svih vremena. Prvi na toj listi je Ronald Koeman s nevjerojatna 253 gola.
Ramos nije samo važna karika za Real na terenu. Uz Casillasa je bio jedan od glavnih igrača struje unutar svlačionice koja se okrenula protiv Josea Mourinha nakon čega je ovaj otišao iz Reala i već tada se vidjelo da ima ogroman utjecaj. U međuvremenu je postao kapetan momčadi, a od odlaska Cristiana Ronalda u Juventus neupitni vođa na terenu.
Izbornik Španjolske Luis Enrique nedavno je rekao da ga je iznenadilo koliko suigrači cijene Ramosa: "Sergio je kapetan. Znao sam ga samo iz utakmica koje sam igrao protiv njega i iz onoga što mi drugi kažu. Ostao sam ugodno iznenađen njegovom sposobnošću da vodi momčad. Vidi se da je igrač s najviše nastupa i svi igrači to jako cijene."
Nakon što su prošle sezone osvojili naslov prvaka nakon tri godine stanke, Zidane je rekao kako je "Ramos motor i vođa Reala". "Svatko donosi nešto u ovu svlačionicu, ali je on taj koji ju vodi. Svi igrači su zadovoljni što je on taj koji utjelovljuje našu momčad."
Grafika: Sofascore za IndexSport
Kada se u obzir uzmu postignuća, golovi i utjecaj na momčad, nema sumnje da Ramos spada među najveće braniče svih vremena. Ali da bi analiza jednog braniča bila potpuna, potrebno je ocijeniti i njegov defenzivni doprinos. Sto golova dokazuje da je Ramos najbolji napadač među stoperima, ali koliko je dobar isključivo kao branič?
Ramos po defenzivnim karakteristikama nikad nije bio najbolji na svijetu
Kako bismo to ocijenili, potrebno je imati neku referentnu točku. Idealno bi bilo usporediti ga s igračima za koje znamo da su povijesno najbolji poput Neste ili Cannavara, ali to se ne može napraviti iz barem dva razloga.
Prvi, onaj praktičniji, je da za period otprije 15 ili 20 godina nemamo dubinske statistike. Drugi razlog je taj što se promijenila sama narav igre. Stoperi danas imaju drugačije zahtjeve u igri od onih prije 15 godina. Igraju dalje od svojeg gola, moraju biti dobri s loptom u nogama, a klasične obrambene kvalitete poput bloka, zatvaranja, duela i skoka više nisu jedini parametri po kojima se ocjenjuje njihova kvaliteta.
Ramosa ne bi bilo fer usporediti ni s Piqueom, Hummelsom ili Van Dijkom za koje možemo naći statistike. Ne igraju u istim ekipama, imaju različite uloge i samim time nisu sve obrambene karakteristike jednako bitne za svakog od njih. Jedino što nam je preostalo je usporedba Ramosa s dva stopera s kojima je dugo igrao u Realu – Pepeom i Varaneom.
Za Pepea imamo podatke od sezone i pol, ali već je i taj uzorak utakmica dovoljan za izvođenje određenih zaključaka.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Po gotovo svim relevantnim obrambenim statistikama Ramos i Pepe su vrlo usporedivi. Pritom se vidi da je Ramos onaj koji više riskira u igri i češće izlazi iz obrambene linije pa tako ima više oduzetih lopti i presijecanja, ali iz istog razloga ima više kartona i češće ga se predribla.
Treba napomenuti kako je Pepe u promatranom razdoblju imao 33, 34 godine, igrao je sve manje i očito je bio u silaznoj putanji svoje karijere. U ljeto 2017. godine otišao je u Bešiktaš kao slobodan igrač. Ramos ni u konkurenciji takvog Pepea nije bio dominantan u obrambenim statistikama.
Usporedba s Varaneom napravljena je u približno jednakom broju utakmica pa je ona preciznija.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Trend je vrlo sličan kao i u usporedbi s Pepeom, ali posebno su očita dva podatka. Prvi je onaj da je Varane bitno bolji igrač u duelu, a drugi je broj žutih i crvenih kartona. Ramos je u posljednjih pet sezona isključen čak 11 puta, što je rekord u ligama Petice u tom periodu.
S 26 crvenih kartona u Realu nije samo rekorder kluba nego i liga Petice u tom razdoblju.
Prema podacima s The18. com i Goal.com, portala koji se ne mogu smatrati službenima, ali mogu poslužiti kao indikator, samo su dva braniča u povijesti nogometa zaradila više crvenih kartona.
Prvi je kolumbijska zvijer Gerardo Bedoya s 48 crvenih kartona, dok je drugi Francuz Cyril Rool koji ima jedan crveni karton više od Sergija Ramosa (27).
Ni taj podatak ne treba tumačiti jednoznačno. Jasno je i očito da Ramos prečesto koristi nedozvoljene i grube startove da ispravi pogreške u postavljanju i procjenama.
S druge strane, potrebno je uzeti u obzir i kontekst ekipe. Real je ekipa koja stalno napada i Ramos zbog toga veći dio utakmice provede na centru terena, što znači da mora ostaviti veliki prostor iza svojih leđa i postoji puno veća mogućnost za suparnika da iskoristi taj prostor u kontranapadima.
Ali baš kao što se u ocjeni Ramosa golovi uzimaju kao "dodana vrijednost" zbog koje kotira jako visoko, potrebno je naglasiti i da često ostavlja momčad na cjedilu. Usporedbom sa sličnim igračima koji igraju u istom sustavu vidi se da Ramos nije onaj koji svojim defenzivnim karakteristikama radi razliku.
Za davanje konačnog suda potrebno je uzeti u računicu i kontekst Ramosovog igračkog razvoja, ali i njegovu percepciju u medijima i javnosti.
Gol u Lisabonu promijenio je sve. Ramos nikad dotad nije bio vođa
Real je sve do prve Lige prvaka u novoj eri, one koju je osvojio 2014. godine, proživljavao relativno slabo rezultatsko desetljeće. Ramos je u prvih devet godina u Realu osvojio "tek" tri prvenstva i dva kupa. Mediji i navijači su ga često krivili za Realove poraze, a veliki rizik u obrambenim reakcijama mu je češće odmagao nego pomagao.
Sve se promijenilo 24. svibnja 2014. godine kada je Ramos u 93. minuti finala Lige prvaka zabio gol Atleticu na Modrićev centaršut i odveo Real u produžetke. Tamo je Real pregazio gradske rivale i započeo povijesni pohod od četiri Lige prvaka u pet sezona. Nemoguće je biti siguran, ali postoji dobra mogućnost da bi Real u narednim sezonama osvojio manje trofeja da nije bilo te Ramosove glave.
Momčad koju su uglavnom navijači smatrali luzerskom, jer je preko deset godina gledala u leđa Barceloni, postala je pobjednička. Ramos je od imidža kiksera i precijenjenog stopera vrlo brzo postao vođa najskuplje svlačionice na svijetu i dokazao svima da posjeduje vrhunsku kvalitetu.
Ipak, sve do prije šest godina nije bio prvi stoper i vođa Realove obrane. Od trenutka kada je stigao u Madrid, stožerni igrači obrane redom su bili Helguera, Cannavaro, Carvalho i Pepe. Dapače, Ramos je dolaskom Gabriela Heinzea često igrao desnog beka i na toj poziciji je odigrao čak 146 utakmica u karijeri. Njegova agresivnost i kvaliteta na lopti uvijek su bile puno bolji segment od postavljanja, defenzivnih duela i čitanja igre.
Slično je bilo i u reprezentaciji. Sve do Puyolovog odlaska u mirovinu Pique i Puyol su bili prvi stoperski par, dok je Ramos uglavnom igrao beka.
Stasanje uz fantastične stopere poput Cannavara, Carvalha i Pepea omogućilo mu je da igra onako kako mu najviše leži – vrlo agresivno, s čestim izlascima u iduću liniju i odlascima u napad. Bile su mu potrebne godine i godine odrastanja, glupih kikseva i crvenih kartona da bi sad, u godinama u kojima rijetki mogu igrati vrhunski nogomet, bio bolji i koncentriraniji branič nego što je ikad bio.
Je li na kraju Ramos precijenjen, podcijenjen ili cijenjen taman koliko treba? Odgovor ovisi o tome što se promatra.
Po značaju na terenu i izvan njega, po ostvarenjima u karijeri i karizmi je definitivno jedan od najvećih braniča u povijesti. Jednom kada se oprosti od aktivnog igranja, imat će sasvim dovoljno argumenata da se po tim parametrima proglasi najboljim ikad.
S druge strane, imao je u svojoj generaciji više od deset igrača koji su bili bolji ili barem jednako dobri braniči u strogom smislu te riječi. Hummels, Pepe, Pique, Varane, Chiellini, Van Dijk, Thiago Silva, Carvalho, Godin, Ferdinand i Vidić neka su od imena koja su radila veću razliku za svoju momčad defenzivno.
Ramos pripada prvoj generaciji stopera kod kojih je igra s loptom u nogama postala jednako bitna kao i defenzivne dužnosti, zbog čega im se opraštalo što prema nazad "puštaju više nego što bi trebali".
Ali svaka momčad treba defenzivnog vođu, čovjeka koji svojim obrambenim kvalitetama daje momčadi dimenziju više. Ramos to nije bio veći dio svoje karijere i iz te perspektive nikako ne može biti u rangu velikana poput Beckenbauera, Maldinija, Neste ili Cannavara.