OSIJEK je protekli vikend na praznom Poljudu pobijedio Hajduk (1:2) u 30. kolu SuperSport HNL-a. Momčad trenera Zorana Zekića time je osvojila tri iznimno važna boda u borbi za četvrtu poziciju jer Lokomotiva kao peta zaostaje svega jedan bod. Strijelci Osječana bili su veliki klupski talent Anton Matković i najbolji strijelac lige Ramon Mierez, dok je za Splićane, kojima je to bio četvrti uzastopni poraz u SHNL-u, pogodio Aleksandar Trajkovski.
No, nijedan od navedenih nije bio igrač utakmice. Taj status, barem prema SofaScoreu koji ga je ocijenio s najviših 7.8, pripao je golmanu Osijeka Franku Koliću. Riječ je o 21-godišnjem vrataru koji je iznenađujuće dobio priliku nakon ozljeda Marka Malenice i Marka Barešića te bi trebao među vratnicama biti do kraja sezone.
Rođen je u Puli, a s 15 godina prešao je iz Istre u Osijek pa nastupao za njegove mlađe uzraste. Osijek je u zimskom prijelaznom roku prekinuo njegovu posudbu i vratio ga iz Posušja, gdje je bio standardna jedinica kluba bosanskohercegovačke Premijer lige. Također, redoviti je član mlađih hrvatskih reprezentacija.
Kolić je za Osijek debitirao početkom travnja, u pobjedi nad Rudešom (2:3), a za Index je govorio u intervjuu nakon sjajne partije protiv Hajduka.
Najbitnija su nam ta tri boda. Osjećao sam se super, jedino je šteta što nije bilo navijača. Momčad je djelovala odlično, naravno da mi je drago da sam i ja dao svoj doprinos. Fokus nam je već na sljedećoj utakmici koju igramo u subotu protiv Istre.
Moj suigrač Stjopa Mkrtčjan me nehotično pogodio koljenom u glavu. Razbio mi je usnicu koju su mi kasnije šivali liječnici Hajduka i na tome sam im zahvalan. Rana polako zacjeljuje i nije ništa zabrinjavajuće.
Naravno da atmosfera nije bila na razini kakva priliči jednom derbiju, dojam je bio kao da se igrala prijateljska utakmica. Mislim da nijednom igraču, bez obzira na to za koga nastupa, nije ugodno igrati u tako sablasnoj atmosferi.
Puno sam puta već branio protiv Rudeša dok sam igrao za Osijek II i prvu momčad Vukovara. Nije bilo prevelikog pritiska, ali je bio poseban osjećaj debitirati u HNL-u. Drago mi je da je moj debi završio pobjedom.
S prvom momčadi Osijeka sam već tri godine, zajedno treniramo. Postati prvim vratarom Osijeka je svakako bio moj cilj u karijeri, stoga je osjećaj bio predivan. Cijela momčad mi je bila velika podrška, pogotovo Marko Malenica s pokojim savjetom i naš kapetan Vedran Jugović.
Tada kada sam napuštao Istru bila je loša situacija u klubu, moja obitelj i ja smo procijenili da moram promijeniti sredinu ako želim ozbiljno nastaviti karijeru. Imao sam pozive od Rijeke i Osijeka, ali su me Ivo Vranješ i pokojni Ivan Maras uspjeli nagovoriti da dođem u Osijek.
Svima nam je bilo teško napustiti dom s 15 godina, ali znali smo da je to žrtva za nešto više i bolje, što se na kraju pokazalo kao pun pogodak.
Prije svega, to je za mene bilo jedno veliko iskustvo. Liga je tamo jako teška, tako da sam puno toga naučio i isprofilirao se kao vratar. Za mene je to bilo kvalitetno razdoblje sazrijevanja u nogometnom smislu.
HNL je, što se tiče infrastrukture, definitivno viša klasa od Premijer lige. U BiH ima par odličnih terena, ali bi se svakako dalo poraditi na ostalim travnjacima na kojima se igraju utakmice.
Jednostavno imamo takvu kvalitetu i sada se pokazuju rezultati rada s vratarima u HNL-u i nižim ligama. Stvarno imamo puno odličnih golmana i konkurencija je ogromna, što za nas vratare može biti samo dodatna motivacija.
Osjećaj je najbolji na svijetu! Svaka utakmica za Hrvatsku je posebna, tako da se veselim svakom novom pozivu. Definitivno mi je jedan od ciljeva i snova u karijeri zaigrati za našu A reprezentaciju.
Maura poznajem od malih nogu, za njegu mogu reći da je privatno odlična osoba i igrač velikih kvaliteta, tako da me ne iznenađuje njegov transfer u Dinamo. Svojim igrama opravdava povjerenje trenera Jakirovića i Dinamo je u njemu dobio polivalentnog igrača koji može nastupati na poziciji lijevog beka i stopera.
Ramon je jako karakterna osoba koja daje sve od sebe na svakoj utakmici, ali i na svakom treningu, uz njegove golove, to je njegov najveći doprinos momčadi. Uvijek je nasmijan i donosi nam pozitivnu energiju. Broj golova koje je dosad postigao najbolje svjedoči o njegovoj igračkoj kvaliteti.
Naš cilj je prvenstveno osigurati Europu. Idemo iz utakmice u utakmicu pa ćemo vidjeti kamo će nas to dovesti na kraju sezone. Čvrsto vjerujem da ćemo na kraju ispuniti naša i navijačka očekivanja i ponovo se plasirati na europsku scenu.
Htio bih do kraja sezone nastaviti u ovome ritmu i opravdati povjerenje koje stožer ima u mene. Malenici i Barešiću želim što brži i kvalitetniji oporavak.