BRANKO ZEBEC zaslužuje da ga pamtimo kao jednog od najvećih trenera svog vremena, ali njegovo je ime uglavnom nepoznato nogometnoj javnosti. Bio je nevjerojatan taktički genij, a njegova je priča tragična do krajnosti. Zebec je 1969. vodio Bayern München do prve klupske titule u Bundesligi, a 10 godina kasnije isto je uspio i HSV-om unatoč lošim izgledima.
Bitno je utjecao na karijere mnogih velikih nogometaša. Paul Breitner, jedan od samo četvorice igrača u povijesti koji je zabijao golove u dvama finalima Svjetskog prvenstva, opisuje Zebeca kao najboljeg trenera s kojim je radio, piše BBC Sport.
Zebec je bio kruta i kompleksna osoba. O sebi je govorio kao o diktatoru, ali se pritom borio s vlastitim problemima. Ismijavali su ga zato što bi zaspao na klupi za vrijeme utakmica i pojavljivao se pijan na konferencijama za novinare te je često davao bizarne izjave. Teško je dovoljno naglasiti njegov doprinos pretvaranju Bayerna u europsku nogometnu silu, ali njegova je karijera, kao i život, završila prerano zbog ovisnosti o alkoholu.
I danas ga obožavaju u Bayernu
Oni koji se sjećaju Zebeca ističu njegove pozitivne strane. Na primjer, legendarni Bayernov vratar Sepp Maier za BBC Sport je rekao: "Kad je Bayern osvojio dvostruku njemačku krunu 1969. godine, bio je to početak onoga što klub danas znači. Zebecova uloga u tome bila je ogromna. On je postavio temelje i igrao važnu ulogu u transformaciji Bayerna u vrhunski klub. Bio je najbolji taktičar."
Ta dvostruka kruna, osvajanje Bundeslige i njemačkog kupa u sezoni 1968./1969. bilo je potpuno neočekivano. Bayern se tada nije smatralo vrhunskim klubom. Nije ozbiljno konkurirao za njemački ligaški naslov još otkako je 1932. postao prvak u predbundesligaško doba. Nakon što je predsjednik Wilhelm Neudecker za trenera u ljeto 1968. godine postavio mladog i ambicioznog Hrvata, sve se brzo promijenilo. Tada 39-godišnjeg Zebeca kao nasljednika je preporučio njegov prethodnik Zlatko Čajkovski. Njih dvojica bili su ključni igrači jugoslavenske reprezentacije tijekom 50-ih godina i Čajkovski je cijenio njegovo liderstvo. Zebec je bio kapetan Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1958. godine.
Neudecker je vjerovao da je potrebna snažna osobnost da bi se Bayern pretvorilo u pobjedničku momčad, ali čak i njega je iznenadila Zebecova odlučnost. Promjene su bile brze. Zebec je implementirao strpljivi stil igre s mnogo dodavanja, koji Kickerov novinarski veteran Raimund Hinko opisuje kao "tiki-taku prije svog vremena". Zebec je pronašao najbolju poziciju za Hans- Georga Schwarzenbecka i lijevog beka pretvorio u jednog od najboljih središnjih braniča na svijetu, uz kojeg je sazrijevao Franz Beckenbauer.
Bio je pristalica apsolutnog autoriteta
Zebecu je obrana bila važnija od napada, a njegov Bayern bio je oprezna pojava u ligi koja je bila navikla na vrlo otvorenu igru. Međutim, pomogao je izvući najbolje iz smionosti Gerda Müllera u kaznenom prostoru, pretvorivši napadača u stroj za golove koji će u sezoni 1968./1969. u 30 utakmica postići 30 pogodaka. Takva je mješavina donijela vrlo uvjerljivu titulu, jer Bayern je završio osam bodova ispred Aachena.
"Bilo je to pravo iznenađenje, bilo je nevjerojatno što je Zebec to postigao koristeći samo 13 igrača kroz cijelu sezonu", govori Hinko.
Tjelesna sprema bila je presudna. Zebecovi kondicijski treninzi bili su na zlu glasu kao teški.
"Tjerao je igrače na vrlo dugačke trkačke aktivnosti, čak i u dubokom snijegu. Bilo je tako naporno da su ponekad padali u nesvijest. Branko je bio teška i tvrdoglava osoba, pristalica apsolutnog autoriteta. Ali znao je biti i osjećajan i ljubazan u razgovorima. Bio je introvertiran čovjek diskretnog osmijeha i finog smisla za humor. Volio je i alkohol. Vino, pivo, konjak, votku i rum", prisjeća se Hinko za BBC Sport.
Alkoholizam u to vrijeme nije shvaćan ozbiljno
Mnogi su treneri u to doba voljeli piti i ozbiljnost Zebecova problema nije odmah bila očita. Bilo je lakše ismijavati njegovu sklonost. Zebec je dobio nadimak Fernet-Branko, prema talijanskom brendu gorkog likera Fernet-Branci. No Zebec je patio od dijabetesa i nakon teške operacije gušterače 1970. godine nije uopće smio konzumirati alkohol. Njegova je ovisnost bila destruktivna i teška bolest koja nije shvaćena dovoljno ozbiljno.
"Poštivali smo ga pijanog i trijeznog. Imao sam sreću surađivati s mnogim velikim stručnjacima poput Miljana Miljanića i Ude Latteka, ali Zebec je bio najbolji trener. Beckenbauer, Müller i ostali reći će isto. Branko je bio strog, ali korektan i pošten. Svakoga je tretirao podjednako i nije pravio razlike između velikih zvijezda i mladih igrača. Možda je bio diktator, ali bio je dobar diktator. Bio je nepredvidljiv. Ponekad bi zakazao dva treninga, ali onda bi rekao da su oba otkazana pa bismo sjedili i pili kavu. Branko je bio drukčiji. Nitko nije bio poput njega, a ja volim ljude koji su drukčiji. Njegovi problemi su bili poznati svima i počeli su još u Bayernu, ali nije bilo na nama da mu pokušamo pomoći", rekao je Breitner kojeg je Zebec vodio kao trener Eintrachta iz Braunschweiga 1977. godine.
Međutim, ti problemi nisu bili razlog otkaza koji je dobio u Bayernu 1970. Njegov je stil bio previše autoritaran za klupski ukus. Inzistirao je da sve odluke donosi sam i tako otežavao život predsjedniku Neudeckeru i klupskom menadžeru Robertu Schwanu. Takvo ponašanje toleriralo se dok je Bayern bio na vrhu, ali vodstvo kluba iskoristilo je prvu priliku da se riješi Zebeca nakon što su se rezultati sljedeće sezone ponešto pogoršali. Borussia Mönchengladbach osvojila je svoj prvi naslov prvaka ispred Bayerna. Borussiju je predvodio Günter Netzer, koji je vrlo cijenio Zebeca iako nikad nije imao priliku igrati kod njega.
Briljirao u Hamburgu
Osam godina kasnije, Netzer je postao uspješan sportski direktor u HSV-u, a njegova najvažnija odluka bila je postaviti Zebeca za trenera u ljeto 1978. godine dok je klub bio u dubokoj krizi. Hamburger SV je završio na desetom mjestu, djelovao je neorganizirano, a Kevin Keegan, koji je doveden samo godinu dana ranije iz Liverpoola, bio je blizu odlaska.
Zebec je u međuvremenu ostavio duboki trag u Stuttgartu i Hajduku iz Splita, a u Braunschweig je došao 1974. godine. Baš kao i u Bayernu, njegov se utjecaj odmah osjetio u Hamburgu. Klub sa sjevera Njemačke osvojio je prvu bundesligašku titulu u prvoj Zebecovoj sezoni na klupi. Keegan je postigao 17 golova i osvojio Zlatnu loptu 1978. i 1979. godine. Felix Magath, dominantni veznjak i srce HSV-ova uspjeha, prisjeća se tih dana:
"Nitko nije znao kamo idemo i neki su se pribojavali da ćemo ispasti iz lige. Čak ni najoptimističniji navijači nisu se usudili sanjati o osvajanju naslova. Zebec je bio glavni razlog našeg uspjeha. Pobjeđivanje je bilo njegov jedini prioritet i naučio nas je kako trebamo igrati da bismo to postigli. Bio je vrlo inteligentan. Prosječnu momčad pretvorio je u jednu od najboljih u Europi. Zebecovi treninzi i dalje su bili izuzetno naporni. Naš kamp za treninge u Ochsenzollu bio je veličine četiri nogometna igrališta. Zebec nas je natjerao da trčimo 60 krugova oko kampa na 35 stupnjeva Celzija. Bilo je iznimno teško, ali znali smo da će nam kondicija pomoći da poboljšamo svoju igru. Bio je jedan od najpoštenijih ljudi koje sam ikad upoznao. Iako je bio strog, za mene je bio očinska figura i znao je slušati. Branko je bio junak našeg trijumfa", rekao je za BBC Sport Jimmy Hartwig, Magathov partner u veznom redu HSV-a.
Zebec protiv Clougha
Druge sezone u Hamburgu, Zebec je doveo momčad blizu europskog naslova 1980. Njemački prvak nadigrao je Nottingham Forest u finalu u Madridu, ali momčad Briana Clougha rano je postigla pogodak i uspjela sačuvati svoju mrežu unatoč jurišima HSV-a. Talijanski dnevni list La Gazzetta dello Sport sažeo je utakmicu zaključkom da je "Forest pokazao kako engleske momčadi mogu odigrati catenaccio".
"Nema sumnje da su Zebec i Clough bili najutjecajniji treneri svoga vremena. Moguće ih je uspoređivati zato što se radi o dvije snažne osobnosti koje su imale svoje vlastite ideje i slijedile svoja načela bez obzira na sve. Čak su svoja uvjerenja morali braniti pred klupskim predsjednicima", rekao je Magath.
Dok je Clough podigao trofej europskog prvaka, Zebecov najveći europski uspjeh ostaje čudesna pobjeda 5:1 protiv Real Madrida s Vujadinom Boškovim na klupi u uzvratnoj utakmici polufinala kupa prvaka te sezone. Još je značajniji incident koji se dogodio samo četiri dana ranije, kad je HSV u Bundesligi igrao protiv Borussije Dortmund.
Incidenti zbog alkohola
Zebeca nije bilo nigdje kad je momčadski autobus kretao prema Westfalenstadionu. Napio se i zaspao. Kad se probudio, odlučio je dovesti se iz Hamburga do Dortmunda, ali zaustavila ga je policija i izmjerila 3,25 promila alkohola u njegovoj krvi. Ljudi se obično onesvijeste u tako pijanom stanju. Policija je zaplijenila njegov auto, ali Zebec je uzeo taksi i stigao na stadion na vrijeme. Dopustili su mu da sjedne na klupu. Bila je to teška pogreška zato što je fotografija Zebeca kako spava na klupi završila na naslovnicama.
Do tog trenutka klub je nekako uspijevao sakriti Zebecovu ovisnost od javnosti, ali tad je to postalo nemoguće. Fantastična pobjeda protiv Real Madrida samo nekoliko dana kasnije bila je još nevjerojatnija s obzirom na okolnosti, ali Zebecova zvijezda počela je padati jednako brzo kako je i nastala. HSV je sezonu završio bez trofeja, zaostavši dva boda za prvakom Bayernom, pa se situacija pogoršala. U srpnju se Zebec na treningu pojavio potpuno pijan, a klub je službeno objavio da će "još jedan sličan incident onemogućiti daljnju suradnju".
Takav incident dogodio se u prosincu 1980. godine, kad se Zebec pojavio pijan na konferenciji za novinare nakon pobjede protiv 1860 Münchena. Odgurnuo je Netzera hodajući prema stolici i to je bio kraj. HSV je raskinuo ugovor.
"Znao sam za Zebecovu ovisnost i prije nego što je potpisao ugovor, ali nisam shvaćao što to znači. Priča s Brankom pogodila me više od ičega u nogometu. Bio je izvanredan tip i zato me toliko boljelo to što mu nisam mogao pomoći", rekao je kasnije Netzer.
Raspad karijere
Ljudi bliski Zebecu svjedočili su očaju dok su se njegov život i karijera raspadali. Njegovi su talenti bili brojni, bio je briljantan šahist i izvrsno je poznavao matematiku i fiziku. Mogao je upravljati nogometašima, ali nije uspio pobijediti alkoholizam. Zebec se ipak nije predao bez borbe. U ljeto 1981. godine došao je u Borussiju Dortmund i pretvorio klub u izvanredno organiziranu družinu te prosječnu momčad doveo do šestog mjesta i plasmana u Kup Uefe. Navijači su ga zavoljeli, ali klub je odlučio da neće produžiti njegov jednogodišnji ugovor. Stalni problemi izvan terena bili su preozbiljni da bi se zanemarili.
Zebec je u listopadu 1983. godine napustio svoj posljednji njemački klub, Eintracht iz Frankfurta. Tijekom poraza od berlinske Herthe zaspao je na klupi. Eintracht je brzo djelovao i prekinuo suradnju. Kako bi spriječio još veći skandal na konferenciji za novinare nakon utakmice, oružar je zamotao Zebeca u prekrivač i pored novinara ga iznio sa stadiona. Nitko nije primijetio da se prekrivač našao u autobusu. Bio je to groteskni i katastrofalan oproštaj od nogometa čovjeka koji je imao genij dovoljan da ga odvede do samog vrha.
Pobijedio ga je jedini neprijatelj kojeg se ikad bojao
Zebecov posljednji klub bio je zagrebački Dinamo, u kojem je 1966. i započeo trenersku karijeru. U Maksimiru se ovaj put zadržao samo od travnja do listopada 1984. godine. Što se Magatha tiče, njegov utjecaj nastavio je živjeti. Ovaj veznjak i sam je postao zahtjevan i strog trener, osvojivši dvije bundesligaške titule s Bayernom i vodeći Wolfsburg do senzacionalnog naslova njemačkog prvaka 2009. godine.
"Zebec je bio najvažnija osoba u mojoj karijeri i njegove su ideje definitivno postale temelj mog trenerskog rada. Kao i Branko, težio sam razvijati momčadi kroz naporan rad i zalaganje i stalno osobno napredovanje igrača", rekao je Magath za BBC Sport.
Nažalost, Zebec nije svjedočio novoj Magathovoj karijeri. Umro je 1988. u dobi od 59 godina. Pobijedio ga je jedini neprijatelj kojeg se ikad bojao.