MLADI Arsenalov nogometaš Reiss Nelson objavio je odličnu kratku priču na poznatom portalu The Players’ Tribune u kojoj je govorio o odrastanju u Južnom Londonu.
“Dok sam bio dijete, moj kvart bio je velik kao cijeli svijet. S mog prozora prostirao se dokle pogled seže, bio je JAKO velik. No tako velik kvart imao je puno malih kaveza. Od tamo ja dolazim, iz kaveza. Oko moje zgrade bilo je puno malih betonskih igrališta. Visoka ograda. Dva gola sa svake strane. Prijatelji i ja donijeli bismo kredu i nacrtali linije i čarolija je mogla početi. Stari, to je bila čista nogometna čarolija”, piše Nelson.
Djetetu imigranata iz Zimbabvea roditelji nisu mogli priuštiti nogometnu akademiju pa je mali Reiss nogometno stasao među vršnjacima na betonu, ali i puno starijim dečkima.
“Mi iz Alyesbury Estatea bili smo obilježeni jer nismo puno imali. ‘Pogledaj se kakav si’, ‘Ah, ti si iz tog kvarta’, govorila bi nam druga djeca kad bismo otišli do njihovih igrališta. No u kavezu smo mogli biti ono što jesmo. Slobodni, bez krivih pogleda i podsmijeha. Svi smo mi bili prijatelji, ali izvan kaveza. Unutra nije bilo prijateljstva, to je bilo ratište. Morao si naučiti ostati na nogama, nositi se sa starijima i jačima od sebe i iskusiti što znači borba za samog sebe”, piše 20-godišnji Nelson.
Danas glavni igrači svojih momčadi
On je samo jedan od brojnih mladih Engleza u Premiershipu koji su ponikli na ulicama Južnog Londona. Nije to baš mali dio grada. Broji nešto manje od tri milijuna ljudi, ali je dao čak 14 posto engleskih igrača u prvoj ligi.
U kavezu je s Nelsonom igrao i godinu dana mlađi Jadon Sancho, koji danas vrijedi 120 milijuna eura, a znao je dijeliti beton i s Tammyjem Abrahamom, sjajnim 22-godišnjim napadačem Chelseaja. Prije njih na ulicama Južnog Londona stasao je jedan od najboljih igrača u povijesti Premiershipa, Rio Ferdinand koji je protiv starijih i jačih susjeda s 12 godina postao neustrašiv.
“Ne smiješ plakati. Ne smiješ im pokazati emocije. Ne smiješ im ništa reći. Bacit će te na beton, raznijet će te u duelu, ali ne smiješ otići kući. Kad te još jednom bace na beton, moraš sam sebi reći: ‘Diži se, Rio, i uzmi tu loptu’”, prisjetio se nedavno Ferdinand koji je odrastao u kvartu Peckham.
On je bio sin Afroamerikanca sa Sv. Lucije. Jadon Sancho je rodom s Trinidada i Tobaga. Tammy Abraham je iz Nigerije, kao i mladi Ademola Lookman. Ryan Sessegnon je iz Benina. Ruben Loftus-Cheek je iz Gvajane, Aaron Wan-Bissaka iz Konga, a roditelji Joea Gomeza su iz Gambije. Tu su i Wilfried Zaha i Victor Moses. Svi oni danas su manje-više glavni igrači svojih momčadi, a neki su i u reprezentaciji. Nelson i Sancho sprijateljili su se u kavezu i na ulicama Londona, a često su zajedno igrali na omladinskim turnirima koje su gledali skauti velikih klubova.
Nelson (drugi s desna) i Sancho (prvi s desna) kao klinci
“Bili su djeca, a na terenu su bili nevjerojatno zreli. Fokusirani, strašno jaki na lopti i vrlo brzi, bili su dvije klase iznad ostalih. I ostali klinci su bili brzi, ali oni su razmišljali dva koraka unaprijed. Bili su nevjerojatni”, rekao je trener Ahmet Akdag koji ih je vodio u dječjim uzrastima.
Hrabri, gladni i nesutrašivi
Kad su imali 11, odnosno 10 godina, igrali su na turniru u Suffolku na kojem su sudjelovale male reprezentacije 32 okruga iz cijele zemlje. Osvojili su turnir, a u deset utakmica zajedno su zabili 24 gola. Na London Youth Games 2011. godine već su svi znali za njih. Bili su u momčadi s još tri djevojčice i jednim dječakom, dobili sve utakmice i također osvojili turnir.
Posebno upečatljiv bio je Jadon Sancho.
“Tri riječi - hrabar, gladan i neustrašiv”, kaže Akdag.
Sancho je živio u Southwarku, susjednom bloku Nelsonova Alyesbury Estatea. Roditelji su bili siromašni, a kad nije bio u školi, Sancho je bio u kavezu.
“Ne znam što bi danas bilo sa mnom da nisam naučio nogomet u kavezu. Taj kvart je bio pun opasnih ljudi i tko zna kako bih završio na ulici. No bio sam gladan nogometa i natjecanja i uvijek ću se sjećati da je nedostajalo vrlo malo da ne budem tu gdje sam danas”, kaže mlada zvijezda Borussije Dortmund koja je bila u omladinskom pogonu Watforda i Manchester Cityja prije odlaska u Njemačku.
Prema riječima nekih nogometnih trenera, Sancho, Nelson i društvo upravo su na betonu i u kavezu naučili ono zbog čega su danas tako dobri igrači. Iako nisu fizički jaki, izrazito su žilavi u duelima, a zbog vrlo brze tranzicije na malom nogometu odlični su i u obrambenim zadacima. Braniči, poput Gomeza, a osobito Wan-Bissake, izrazito su brzi i imaju fantastičan tajming u duelima, što se najbolje vidi na statistici Wan-Bissake iz prošle sezone.
London kao Pariz
Nije nogomet na betonu ništa novo, samo je sve veći broj imigranata u Engleskoj i Francuskoj u zadnjih nekoliko desetljeća natjerao klince na ulice i nogometne terene. Slična je priča i u Parizu, na čijem su betonu u zloglasnim četvrtima nogomet naučili igrati Kylian Mbappe, Paul Pogba, Ngolo Kante, Riyad Mahrez, Ousmane Dembele, Anthony Martial, Kingsley Coman…
Baš kao i dečki iz Južnog Londona, i oni su bili djeca siromašnih imigranata koja su isplivala u nemilosrdnoj konkurenciji u kavezima diljem grada. Kad su došli u nogometne akademije u velikim klubovima, brzo su iskočili zbog onoga što ih sve odlikuje - borbenost, hrabrost i glad.