KADA JE u kolovozu prošle godine Barcelona od Bayerna u četvrtfinalu Lige prvaka izgubila 8:2, izgledalo je to kao simboličan kraj jedne velike generacije.
"Sramota, ništa drugo ne mogu reći. Ovo nije prvi ili drugi put... Ovaj klub treba promjene svih vrsta. Dotaknuli smo dno. Ako ja moram otići da bi došli mlađi igrači i nova krv, otići ću. U Europi nismo kompetitivni, a više nam ne ide ni u ligi. Ovaj se neuspjeh ne može maskirati ničim", rekao je tada Gerard Pique.
Ni nova sezona nije donijela velik pomak. Transferna saga s Messijem trajala je cijeli period između dvije sezone, a nakon pola godine je dojam da bi i Messi i klub više dobili njegovim odlaskom. Barcelona trenutno drži treće mjesto u prvenstvu, ali ima velikih sedam bodova zaostatka za Atletico Madridom uz dvije utakmice više.
Nakon teškog poraza od Juventusa u Ligi prvaka Barcelona je počela igrati bolje. U sedam posljednjih prvenstvenih utakmica ostvarila je pet pobjeda i dva remija pa se pojavilo svjetlo na kraju tunela. Ono je stiglo u obliku onog što je Barcelona godinama zanemarivala, a što bi je moglo spasiti - njena nogometna akademija, La Masia.
Čarobna večer u Valenciji bila je vrhunac politike kakvu moderni nogomet nikad nije vidio
U zlatnoj eri Pepa Guardiole Barcelona je bila stilski i kadrovski naslonjena na La Masiju. Tiki-taka koju su svijetu prezentirali Valdes, Pique, Puyol, Alba, Busquets, Xavi, Iniesta, Pedro, Fabregas i Messi donijela je klubu najtrofejnije razdoblje u njegovoj povijesti. Zbog činjenice da je kralježnica momčadi bila iz klupske akademije, Barcelonini uspjesi djelovali su kao posebniji u odnosu na druge klubove, koji su svoje ekipe i igru kupovali, a ne gradili od najmlađih kategorija.
Tih godina su u prvoj ekipi stasali i drugi igrači iz akademije, koji nisu bili nositelji igre, ali su u pojedinim sezonama imali vrlo bitne uloge: Thiago Alcantara, Bojan Krkić, Marc Bartra, Sergi Roberto, Martin Montoya, Isaac Cuenca, Rafinha i Cristian Tello. Priča s La Masijom doživjela je svoj vrhunac 25. studenog 2012. godine na utakmici protiv Levantea. Dani Alves ozlijedio se u 14. minuti utakmice i u igru je ušao Martin Montoya, što je značilo da Barcelona na terenu ima postavu sastavljenu isključivo od igrača iz svoje akademije.
Maknemo li sa strane Athletic Bilbao, koji ima specifičnu politiku regrutiranja igrača, bio je to prvi put u preko 30 godina da je jedan španjolski klub igrao s 11 igrača iz vlastite škole nogometa. Na golu je bio Valdes, Montoya se u obrani pridružio Piqueu, Puyolu i Albi, u vezi su bili Busquets, Xavi i Fabregas, a naprijed Pedro, Iniesta i Messi.
Trener na toj utakmici je bio Tito Vilanova, koji se trudio nastaviti Pepovo nasljeđe, ali je to Markizu, kako mu je zbog naročite uljuđenosti i dobroćudnosti bio nadimak, bila prva i posljednja sezona na klupi Barcelone. Godinu i pol dana nakon čarobne večeri na gradskom stadionu u Valenciji izgubio je tešku bitku s tumorom.
La Masia je bačena u smeće, a s njom i kultura Barcelonine igre
Treneri i sezone koji su uslijedili sve su se više udaljavali od stila i kulture igre koji je Barceloni dao najbolje rezultate, a zanemarivanje La Masije je bilo ključna stavka u tom procesu.
Od sezone 2013./14. pa sve do ove, Barcelona više nikad nije dobila novog prvotimca koji je stigao iz njene akademije. Dapače, sve do prošle sezone samo su tri igrača iz La Masije imala sezonu s deset ili više nastupa - Sandro Ramirez, Gerard Deulofeu i Munir El Haddadi. Uskoro je postao puno duži popis onih igrača koji su potekli u La Masiji, a svoju su karijeru ostvarili u drugim klubovima, bez prave šanse u Barceloni. Adama Traore, Sergi Samper, Carlos Alena, Alex Grimaldo, Marc Muniesa, Andreu Fontas i Oriol Romeu samo su neki od igrača koji su na vrijeme prepoznali da se Barcelonin način poslovanja u potpunosti mijenja i da svoju priliku vjerojatno neće dočekati.
Barcelona je proteklih godina puno trošila i to uglavnom na pogrešne igrače. Kupovine Coutinha, Griezmanna, Arde Turana, Andrea Gomesa, Lucasa Dignea, Yerryja Mine, Malcolma, Boatenga i nekih drugih igrača od 2016., kada je klubu maknuta suspenzija, naovamo pokazale su se kao promašaji.
Katalonski klub se našao u limbu. S jedne strane mu je ostala stara kralježnica momčadi koja je oduvijek igrala na Barcelonin način. Ta kralježnica (Alba, Pique, Busquets, Messi) je ostarjela i daleko je od najboljih dana svoje karijere. S druge strane, kupovani su igrači koji nikad nisu igrali na Barcelonin način i koji nisu komplementarni s onim što je na Campu ostalo još iz Pepove ere. Godine razvodnjavanja starog stila igre i neuspjeh trenera da novim igračima usade drugačiji i prepoznatljiv sistem rezultirale su katastrofalnom igrom i epskim europskim porazima od Rome, Liverpoola i Bayerna.
Problemi s ozljedama i korona-raspored dali su u posljednje dvije sezone više šanse igračima iz La Masije i to se pokazalo kao pun pogodak. Barcelona danas ima četiri igrača koji nisu samo mladi talenti nego su na svojim pozicijama i najbolje opcije koje ima.
Fati je pokrenuo sve, a Araujo može već danas zamijeniti Piquea
Ansu Fati prvi je igrač na tom popisu. Sjajno krilo ima tek 18 godina, a već je srušio neke Messijeve rekorde. Najmlađi je igrač u Barceloninoj povijesti koji je započeo utakmicu u La Ligi, a do 17. godine postao je najmlađi asistent i strijelac Barcelonine povijesti i u La Ligi i u Ligi prvaka.
Njegova najbitnija vrlina je pozicijska. Voli igrati na lijevom krilu, što daje ravnotežu Messiju koji sa suprotnog krila ulazi u sredinu terena i međusobno si ne smetaju. Fati je po tom pitanju sličan Neymaru, koji se zbog toga s Messijem sjajno slagao, iako su i on i Messi igrači koji vole loptu često imati u nogama i postavljalo se pitanje mogu li igrati zajedno.
Suprotan primjer od Fatija je Griezmann, koji traži loptu i igra u istim zonama kao Messi, zbog čega dosad nije pokazao ni minimum onoga što se od njega očekuje. Usporedba Fatijevih i Griezmannovih brojki ove sezone odlično dočarava koliko se Fati bolje uklapa u Barceloninu igru.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Fatijeva vrlina nije samo to što je lijevo krilo. Pokazuje naznake vrhunskog driblera i realizatora te je trenutno jedan od najboljih mladih igrača na svijetu.
Jedan od glavnih Barceloninih problema posljednjih sezona je igra u obrani. Njen presing je oslabio, linije su razvučene i međusobno si manje pomažu. To je istaknulo koliko je ostario Pique, koji je postao Barcelonina slaba točka.
Ove sezone je šansu dobio 21-godišnji Urugvajac Araujo. Konstitucijski su slični igrači, ali Araujo je mnogo brži, snažniji i trenutno puno bolji igrač u duelu. Bolje zatvara koridore u suparničkoj kontri i može češće pomagati iskakanjem na igrača koji ulazi između linija. Teško je prognozirati može li imati jednako veliku karijeru kao Pique, ali Araujo je danas bolje rješenje za Barcelonu.
U sredini terena Barca ima dva dijamanta, koje Koeman mora iskoristiti
Uz Fatija, igrač koji je ove sezone najviše zablistao je 18-godišnji Pedri, koji se polako promiče u sigurnog prvotimca.
Sjajno radi bez lopte, a sposoban ju je primiti na malom prostoru i brzo donijeti inteligentnu odluku što će s njom dalje. Jako bitna je i njegova uloga u presingu. S obzirom na to da Messi ne igra obranu, a u sredini terena često igra Busquets, koji sve teže pokriva veliki prostor, Pedrijeva energija i brzina jako su bitne za Barceloninu obranu, koja počinje visoko u suparničkom polju.
Riqui Puig je već sa 16 godina dobio titulu "novog Inieste", a Pep Guardiola ga je pokušao dovesti u City. Prošle sezone je dobio nekoliko prilika i u tim utakmicama bio jedan od najboljih Barceloninih igrača. Ima sjajan pas i dribling, lako stvara višak i ima kretnje koje razbijaju suparničke obrambene linije, što je karakteristika koju nemaju ni Pjanić, ni De Jong, ni Busquets, koji su više statični igrači.
Puig ove sezone ne igra, a odnos s Koemanom dodatno je zategnut otkad ga je nizozemski trener sredinom prosinca optužio da informacije iz kluba cure preko njega.
Iako mu je Koeman preporučio odlazak na posudbu do kraja sezone 2020./2021., Puig je odlučio ostati na Nou Campu. "Mislim da ću na kraju imati minutažu i neke prilike u Barceloni i da ću moći ići na Euro", rekao je Puig za Marcu. No nema šanse da će se španjolski U-21 reprezentativac u seniorskoj momčadi naći u sljedećim mjesecima ako ostane u Kataloniji. Ne možemo znati što se točno događa u Barceloninoj svlačionici i je li Puig zaista krtica, ali Barcelona gubi krucijalno vrijeme da razvije jednog od svojih najvećih talenata.
Barcelona je i dalje u igri za sva tri trofeja ove sezone, ali dojam je da ima iste probleme u kadru i igri koji su dolazili na naplatu na kraju posljednjih nekoliko sezona. Ova četiri igrača prilika su za Barcelonu da osvježi momčad i zakorači u novu eru, koja s njima djeluje puno blistavije nego što je izgledala u posljednje dvije godine.