MANCHESTER UNITED napokon ide u pravom smjeru. Otpisivanje Cristiana Ronalda iz ekipe, što zbog slabe forme, što zbog ponašanja van terena, bio je jasan pokazatelj da Erik ten Hag želi uistinu napraviti uspješnu priču u Unitedu, a s Ronaldom to jednostavno nije išlo. Uz to, Nizozemac je učvrstio svoj status šefa svlačionice.
Prošle sezone se pričalo o tome kako je upravo Ronaldo spasio klub zbog njegovog broja postignutih pogodaka, no klub je u sezoni ranije postigao 16 pogodaka više bez da je imao Ronalda. Unatoč tome, njegov odlazak je značio i da će United tražiti novog napadača jer je nominalno jedina devetka kluba Anthony Martial.
Potraga za napadačem doduše ne mora značiti da United treba golgetera. Na posudbu je doveden Wout Weghorst te je sasvim logično zašto se klub odlučio za njega, a ne za nekog skupljeg ili popularnijeg napadača. Jer golgetera već imaju u Marcusu Rashfordu.
Najbolji start u povijesti nekog trenera Uniteda
Pobjedom nad Manchester Cityjem Ten Hag je upisao svoju 21. pobjedu u prvih 28 utakmica na klupi Uniteda. Nijednom treneru Uniteda u povijesti nije trebalo toliko malo utakmica da pređe broj od 20 pobjeda. Iza sebe je ostavio Mourinha kojem je trebala 31 utakmica da dođe do 20, dok je recimo Alexu Fergusonu za isto trebalo 45 utakmica.
Nitko do sada nije osvojio 38 bodova u svojih prvih 18 kola Premier lige na klupi Manchester Uniteda. Jedini aktivni trener u ligi koji je osvojio više bodova u svojih prvih 18 kola je Pep Guardiola koji je osvojio 1 bod više na klupi Manchester Cityja.
U tom nizu dobrih rezultata vidljivo je da je Ten Hag uspješno konsolidirao redove u zadnjoj liniji u kojoj i lijevi bek Luke Shaw može odigrati sjajno na poziciji stopera, ali i da je pogodio kupovinom Casemira koji u Unitedu pruža partije na jednako svjetski dobroj razini kao u Real Madridu.
Renesansa pokrenuta u SAD-u
Međutim, već se neko vrijeme pored svih tih detalja ističe jedan čovjek, a on je Marcus Rashford. Koliko je Rashford napredovao ove sezone govore osnovne brojke. U čitavoj prošloj sezoni je u svim natjecanjima postigao 5 pogodaka te je upisao 2 asistencije. Ove sezone je već zabio 16 puta pri čemu je i 6 puta asistirao. Nikada u karijeri nije imao takav omjer po utakmici.
Ovosezonska renesansa engleskog reprezentativca nije stigla niotkuda. Rashford je u ljeto prošle godine otišao u SAD te si je postavio trening-bazu u Nikeovoj centrali u Portlandu te na travnjacima namijenjenim za igranje američkog nogometa u New Jerseyju.
Naoružani gomilom alata, treneri i analitičari koji su radili s Rashfordom su secirali najmanje detalje u njegovim kretanjima s loptom i bez nje. Jedan od takvih je Rashfordov trk gdje su primijetili kako se na početku trka previše oslanja na jednu nogu zbog čega gubi 0.1 sekundu.
Nakon toga su mu promatrali kretanja kad se želi driblingom riješiti protivnika ili kad trči prema visokoj lopti u prostor te su u svim tim elementima pronašli način kako uštedjeti Rashfordu pokoju stotinku. Kada se sve zbroji, Rashford je postao brži, agilniji, ali i svjesniji prostorne situacije oko sebe na terenu.
Brži, bolji, jači, pametniji
Dosadašnji dio sezone je naglasio sve njegove prednosti. Pokazao je visoku razinu fleksibilnosti u napadu tako da se sjajno rotira između pozicije napadača i lijevog krila što protivnicima otežava posao čuvanja. Rashford više ne igra po špranci, već jednako dobro može probiti krilo, pobjeći protivniku iza leđa ili pronaći koridor u sredini terena između protivničkih stopera.
Pomogla je i znatno bolja igra Uniteda općenito pa ga tako vezni red puno češće hrani kvalitetnim loptama, ali je i on sam podigao razinu u tom smislu. Njegovi centaršutevi, povratne lopte te lopte u prostor su preciznije i pametnije, a kada se sagledaju svi navedeni parametri do sada, brojke su mu podjednake onima Mohameda Salaha, pri čemu je u nekim stavkama igre Rashford čak i osjetno bolji.
Možda najbitnija stavka u njegovu razvoju dogodila se na psihološkoj razini. Rashford je imao problema u komunikaciji s nekim prijašnjim trenerima te mu je općenito letargična atmosfera u Unitedu štetila. Svaki nogometaš drugačije reagira na kritike, a Rashford je jednostavno onaj od kojeg se dobiva više kada mu se pruži neuvjetna podrška nego li kada se saspe po njemu drvlje i kamenje.
Ten Hag je napravio upravo ovo prvo. Uvjerio je Rashforda da je on nositelj igre, da je on zvijezda ovog kluba, da je on obećani sin na kojeg navijači čekaju i koji ima sposobnost isporučiti ono što se očekuje od njega. Razvili su odnos "oca i sina", koji se dobro očitovao u utakmici protiv Wolverhamptona.
Rashford je zakasnio na klupski sastanak jer je zaspao, a Ten Hag ga je kaznio tako što ga je posjeo na klupu. Rashford je zabio gol za pobjedu nakon što je uveden, a nakon utakmice se pri susretu njega i njegova trenera vidjelo da se razumiju i da znaju da je takav tijek događaja bio najbolji za njega.
Dolazak komplementarnog partnera
Ten Hag se nadao da istu stvar može dobiti i od Anthonyja Martiala, međutim ta dva slučaja nisu ista. Najviše zato što Martial nije ni približno fizički spreman kao Rashford. No, čak i s tim nespremnim Martialom je Rashford pokazao da obožava igrati u sistemu u kojem ima napadača koji će se povući dublje i omogućiti njemu trk prema naprijed.
Ronaldo je bio sve samo ne to, Martial to može biti, ali je nespreman, pa je takvog jednog nogometaša kao što je recimo Olivier Giroud Ten Hag odlučio potražiti drugdje, a pronašao ga je u svom sunarodnjaku Woutu Weghorstu.
Pogled na Weghorsta sugerira da bi on trebao biti igrač koji će se usidriti u 16 metara i čekati lopte na glavu, s obzirom na svoju fizičku staturu. S visinom od skoro dva metra Weghorst djeluje kao pravi prototip za navedenu igru, no radi se o potpuno drugačijem tipu igrača.
Kada je igrao u Burnleyju, Weghorst je bio jedan od najgorih igrača u skoku i u igri glavom u čitavoj ligi. Međutim, nalazio se redovito u top 5 po broju pretrčanih kilometara, po broju pritisaka na zadnju liniju dok ona gradi napad i po broju povlačenja duboko kako bi proigrao suigrača.
Weghorst je kroz sezone pokazao da zna zabiti gol, uostalom vidjelo se to i na utakmici Nizozemske i Argentine na Svjetskom prvenstvu, no naprosto cvate kada on mora biti taj koji omogućuje suigračima progresiju.
Rashford je u Weghorstu dobio ono što i njega čini boljim, što je uostalom imao i u Kaneu u reprezentaciji, i zbog čega će njegov put prema statusu spasitelja Uniteda biti još lakši, a velike pobjede kao ova posljednja protiv Cityja još češće.