KAD su do Madrida dospjele informacije da Vinicius Junior ipak neće osvojiti Zlatnu loptu, već da ona ide u ruke Rodrija, Real se ponio na dosad neviđen način. Klub je odlučio da neće prisustvovati na ceremoniji dodjele nagrada France Footballa u Parizu. Pojedinačnih bojkota je bilo kroz povijest, no nikad nijedan klub nije reagirao tako burno i glasno kao Real ove godine.
Prozvali su France Football, UEFA-u, koga god su mogli, a nagradu su nazvali nebitnom diskreditirajući i činjenicu da je upravo Real, uz Barcelonu, jedini klub čiji su igrači osvajali Zlatnu loptu 12 puta, kao i da su jedini dali osam igrača koji su osvajali tu nagradu. Bojkot ceremonije bio je samo oličenje nervoze koja drma Madrid, kako na terenu tako i van njega.
Rezultatski su krenuli solidno, ali ne i održivo
Rezultatski gledano, Real uopće nije u lošoj poziciji. Šest bodova zaostatka za Barcelonom u ligi itekako se da nadoknaditi, a Barcelona je pokazala da nije nepobjediva kad ju je srušila Osasuna na pogon Ante Budimira.
U Ligi prvaka iznenađujuće su izgubili od Lillea, no i dalje se sa šest bodova nalaze u solidnoj poziciji. Do kraja kampanje čekaju ih još Brest i Salzburg, gdje računaju na sva tri boda, a i protiv Milana i Atalante su favoriti. Gostovanje kod Liverpoola jedino je koje djeluje teže, pa ne treba iznenaditi ako u tim susretima osvoje dovoljno bodova za direktan plasman u osminu finala.
Međutim, Real ima evidentnih problema u igri, zbog kojih pozitivni rezultati nisu dugoročno održivi. Na stranu utakmica s Barcelonom, Real je vrlo lako mogao primiti tri do četiri gola protiv Celte ili dva protiv Villarreala, a i protiv Dortmunda je morao odigrati fenomenalno drugo poluvrijeme da se vrati iz zaostatka.
Realu su preokreti upisani u DNA, kao i sjajne individualne izvedbe u kojima igrači poput Viniciusa prelamaju susret. Ali nije realno očekivati, pogotovo protiv momčadi kao što je trenutno Barcelona, da to može upaliti svaki put.
Problem s presingom i izostankom kvalitete u obrani
Defenzivno Real ima najviše problema s presingom na protivničku zadnju liniju. Kylian Mbappe i Vinicius to ne rade pretjerano efikasno, pa smo čak i u utakmici protiv Real Valladolida vidjeli kako protivnici s lakoćom lome njihov pritisak. Zbog toga vrlo često Jude Bellingham ili Federico Valverde također kreću prema naprijed, što ostavlja prostor između srednje i zadnje linije.
Kad u tom prostoru protivnički igrači prime loptu, imaju otvorene prilaze prema zadnjoj liniji Reala. Real je tako ove sezone 33% više puta nego lani dopustio direktan napad, odnosno napad koji započinje u vlastitoj trećini, a završava dodirom ili udarcem u kaznenom prostoru.
Dio problema otpada i na bekove Reala, Lucasa Vazqueza i Ferlanda Mendyja, koji imaju problema i s pozicioniranjem, ali i dvobojima jedan na jedan s protivničkim krilima. Carlo Ancelotti svjestan je tog problema, zbog čega je izveo nekoliko rotacija u zadnje četiri utakmice, no krpanje najčešće proizvede neki drugi problem.
Ofenzivni problemi puno su manji, dobrim dijelom su se svodili i na jednostavan izostanak realizacije u izglednim pozicijama, ali i tu je očit izostanak Tonija Kroosa, kao i Luke Modrića. Utakmice u kojima je Real ove sezone poražen ujedno su one u kojima Modrić nije igrao od prve minute, a protiv Barcelone je u 27 minuta kreirao više prilika nego svi njegovi suigrači u cijelom susretu.
Krtice i mediji destabilizirali su klub
Problemi taktičke prirode, doduše, trenutno su najmanje bitni u klubu. Real je iznova i iznova pokazivao da može osvajati trofeje čak i kad svoj sili analitičara nije jasno što točno igra. Nervoza se u klubu javila zbog unutarnjih nesuglasica, koje su procurile u javnost na dan utakmice s Barcelonom.
Španjolske novine Relevo otkrile su da postoji skepsa prema kondicijskom treneru Antoniju Pintusu, koji navodno nije dovoljno radio s igračima, te ga pomalo i krive zbog ozljeda koje su doživjeli Courtois, Alaba, Rodrygo, Carvajal i Rudiger, kao i zbog sporog oporavka nekih od tih igrača.
Pisalo se i o potpunom izostanku koordinacije između trenera te njihovih trenažnih procesa, a kad su iz kluba doznali da su te informacije postale javne, nastao je još veći nemir. Prema izvorima The Athletica, ta je tema bila fokus rasprave cijelog stožera i igrača, i to unutar stadiona dok su čekali početni zvižduk u utakmici protiv Barcelone.
Nakon poraza od Barcelone nijedan igrač nije se pojavio u miks-zoni ili dao izjavu za službeni TV kanal kluba, a javnosti su se obratili samo direktor Emilio Butrageno s tipičnim izjavama da moraju biti ujedinjeni, dok je Ancelotti pričao o tome kako je klub osvojio ligu i Ligu prvaka kad su posljednji put od Barcelone izgubili 4:0.
Nervoza je bila opipljiva. Samo jedan poraz, neovisno o tome što dolazi od najvećeg rivala, bio je dovoljan da se ujedinjenost i pjesma nakon utakmice s Dortmundom pretvore u atmosferu u kojoj se svi gledaju preko nišana. To pokazuje da su priče o krticama, ali i nesuglasicama u klubu, vjerojatno istinite.
Tim im je bitniji od pojedinca, no nagradu za tim licemjerno su odbili
Sve je kulminiralo na dan proglašenja osvajača Zlatne lopte. Jako je teško osporiti da je Real najveći klub na svijetu. Poziv u Real nogometaši ne odbijaju. No u ovom slučaju ponašali su se kao seljačka zadruga, a ne sportski brend kojem nema ravnog u povijesti.
Njihov trener izabran je za najboljeg trenera svijeta, oni su izabrani kao najbolja ekipa na svijetu, njihova tri igrača našla su se na drugom, trećem i četvrtom mjestu u poretku, no njima to nije bilo dovoljno. Dapače, proglasili su cijelu ceremoniju cirkusom.
Poprilično je licemjerno i što izjavljuju da je klubu uvijek fokus na timskom uspjehu, a ne individualnom, te da su takve nagrade samo natjecanje u popularnosti, a onda odbiju prihvatiti nagradu za najbolji tim.
Najveći nogometni brend ne smije se predstavljati kao loš gubitnik
Razumljivo je što su bili razočarani, no kao što su dali ruku igračima Barcelone nakon poraza, isto su trebali napraviti i u ovom porazu. Tema uopće nije tko je zaslužio Zlatnu loptu, već dostojanstveno sportsko ponašanje.
Ovakvu halabuku nisu dizali ni Lewandowski, ni Sneijder, ni Van Dijk kad su se nadali ovoj nagradi. Uostalom, čak i dva najveća suparnika u trenucima najžešćeg rivalstva, Cristiano Ronaldo i Lionel Messi, nisu vodili bitke s organizacijom i medijima kao Real danas.
Real je kolektiv koji će se izvući iz ove situacije jer je i u prošlosti najbolje reagirao kad se pričalo o njegovim problemima. Nikoga ne bi iznenadilo da nakon ovoga nanižu sezonu bez poraza i osvoje još jednu ligu i Ligu prvaka. No ovoga puta, za razliku od prethodnih, proširili su si listu neprijatelja i u očima javnosti pretvorili se u lošeg gubitnika i uvrijeđenu mladu.