OD cijelog Tottenhamovog preokreta kojim je preko Ajaxa izborio finale Lige prvaka, nevjerojatnog hat-tricka Brazilca Lucasa Moure u drugom poluvremenu, utjecaj jednog čovjeka prošao je nezapaženo u velikom dijelu javnosti u ludnici koju smo noćas gledali na Cruyff Areni u Amsterdamu.
Fernando Llorente neopjevani je heroj u veličanstvenom preokretu Tottenhama protiv Ajaxa (3:2).
Pochettino je odigrao ključan potez koji ga je odveo u finale Lige prvaka
Kada je nakon 2:0 u prvom poluvremenu vidio da neće ići onako kako je inicijalno zamislio, Mauricio Pochettino na poluvremenu je ostavio Victora Wanyamu na klupi, a u igru ubacio 34-godišnjeg napadača. Taj potez kasnije se pokazao ključnim.
Leteći Bask preuzeo je ulogu centralnog napadača i fiksiranjem obojice Ajaxovih stopera, kapetana Matthijsa de Ligta i iskusnog Daleyja Blinda, otvorio je prostor između stopera i bekova koji su efikasno iskoristili Heung-min Son i Lucas Moura. Istina, potonji nešto više jer je posljedica Pochettinove promjene bio nevjerojatan hat-trick omalenog Brazilca, ali dojam je da Llorenteov utjecaj prolazi neopaženo.
Tottenham je tom rošadom u napadu riješio velik problem koji ga je mučio prvom poluvremenu - izuzetno intenzivan i visok Ajaxov presing. Dugim loptama braniči londonskog kluba tražili su Llorentea, a on je s osvojenih 13 od 17 zračnih duela i svojih 1,95 metara i 90 kg u pravom smislu riječi izmaltretirao Ajaxove stopere te otvorio prostor dvojici spomenutih suigrača kojima je prosljeđivao osvojene lopte. Moć koju je Llorente imao u zraku nad Ajaxovim stoperima bila je nadrealna, kao i elegantan dodir i primanje dugih lopti koje je dobivao od svojih stopera, te tehnika kojom je te lopte kontrolirao i prosljeđivao ih dalje.
Grafika: Sofascore za IndexSport
"Llorente je osramotio Ajaxov stoperski dvojac"
Teško se sjetiti ovako dobrog poteza trenera koji je imao ogroman utjecaj na tijek igre. Uspjeh Pochettinove promjene plana pokazuje podatak da su Spursi u prvom dijelu osvojili pet zračnih duela, dok je samo Llorente tu statističku rubriku doveo do dvoznamenkastog broja u nastavku susreta.
Ovaj detalj odlično je detektirao bivši trener Ajaxa Louis Van Gaal, koji je upravo Llorenteovo uvođenje označio kao potez koji je donio prevagu.
"Uvođenje Fernanda Llorentea u drugom poluvremenu donijelo je veliku razliku. Llorente je osramotio Matthijsa de Ligta i Daleyja Blinda, a pomogli su i veznjaci Tottenhama koji su se priključivali. Ajaxova obrana nije smjela tako igrati", kazao je proslavljeni Nizozemac nakon utakmice te dodao:
"Ovo je potpuno nepotreban poraz. Na poluvremenu je bilo 2:0 i sve je bilo lijepo, ali u drugom dijelu Tottenham je sve više i više preuzimao rizik, a ulazilo je sve više i više napadača. U tom ključnom razdoblju Ajax je donosio krive odluke kada je bio u posjedu lopte."
Slično je govorio i Jose Mourinho uoči ovog polufinalnog dvoboja. Portugalac je prije dvije godine s Manchester Unitedom osvojio Europa ligu dobivši u finalu baš Ajax. I to na način na koji je to napravio i Tottenham - direktnim i visokim loptama prema fiksiranom igraču snažnih fizičkih osobina koji je dobar u duelima, posebno onim zračnim. Ono što je Pochettinu u rušenju Ajaxa bio prekaljeni Bask, to je Mourinhu bio Marouane Fellaini, također vrlo podcijenjen igrač u široj nogometnoj javnosti.
Zaboravite Kanea, Llorente je Tottenhamov gamechanger
I to nije prvi put ove sezone da je Fernando Llorente donio prevagu u odlučujućim trenucima za Spurse. Mnogi su se rugali Pochettinu kada je prije dvije godine istresao 13 milijuna funti za veterana koji je tek treći napadač momčadi.
No izgleda da je argentinski stručnjak znao što radi. Iza Sona i Kanea osigurao si je klasnog golgetera, koji se iskazao igrajući u uglednim klubovima La Lige, Serie A i Premiershipa. Ne samo to, sezonu prije dolaska u Tottenham, on je sa svojih 15 golova bio glavni razlog ostanka Swansea u premierligaškom društvu.
Nakon što je u prvoj sezoni istrpio garbage time, nevažne utakmice i česta sjedenja na klupi, Llorente se ove sezone u više navrata ukazao onda kada je Tottenhamu bio najpotrebniji. Slučaj iz Amsterdam Arene tako nije bio jedini.
Tottenham je drugu utakmicu grupne faze Lige prvaka protiv PSV-a gubio kod kuće, a onda je s klupe ušao Llorente i asistirao Harryju Kaneu za izjednačenje prije nego što je kapetan i golgeter engleske reprezentacije režirao i potpuni preokret. Iako nije bio izravno uključen u izjednačujući pogodak protiv Barcelone na Camp Nouu, njegova prisutnost u petercu katalonskog kluba opet je donijela prevagu i otvorila prostor Lucasu Mouri, koji je postigao izjednačujući pogodak i odveo Tottenham u nokaut-fazu elitnog natjecanja.
Protiv Borussije iz Dortmunda postigao je odlučujući, treći zgoditak za domaću pobjedu od 3:0 kojom je Tottenham prelomio dvomeč i otišao u četvrtfinale, u kojem je vremešni velikan opet bio razlog Tottenhamova prolaska.
Ne treba previše duljiti o onom što se dogodilo na Etihadu sredinom travnja, kada je Llorente zabio rukom i priuštio Josepu Guardioli i njegovom Manchester Cityju još jedno bolno ispadanje iz elitnog društva.
Onima koji dugo prate nogomet ne treba posebno naglašavati da Llorente u svom CV-u ima naslov svjetskog i europskog prvaka sa Španjolskom, kao i trofej Europa lige sa Sevillom, ali onima koji nogomet prate površnije, sigurno će Llorenteovo ime manje značiti pogotovo zbog činjenice da je ove sezone od ukupno 19 nastupa za Spurse, 14 puta startao s klupe.
U kontekstu ovog podatka jasno se vidi da je Fernando Llorente zapravo čovjek na kojeg Pochettino uvijek može računati kada stvari krenu u potpuno krivom i neočekivanom smjeru, odnosno kada je Bask najpotrebniji svojoj momčadi. Čovjek koji je daleko iskusniji i od Tottenhamova najboljeg igrača Harryja Kanea, svojim ulaskom gotovo uvijek donosi prevagu. Llorente je Tottenhamov gamechanger.
Između ostalog, vjerojatno je zato i potrošio bogatstvo na napadača koji je tada zalazio u 33. godinu i profilom se uopće nije uklapao u ideje koje vladaju modernim nogometom, a poznato je da je Pochettino veliki poklonik takvih ideja.
Na koncu, ovogodišnje izdanje Lige prvaka ostat će upamćeno po igračima iz drugog plana. Ono što je Divock Origi bio za Liverpool u nestvarnom preokretu protiv Barcelone, to je Fernando Llorente bio za Tottenham u najtežim trenucima Lige prvaka ove sezone, a vrhunac se dogodio u Amsterdamu.
Dosta smo gledali dominaciju razvikanih igrača u završnicama Lige prvaka, a čuda koja su se događala u posljednja 24 sata nešto su najbolje što nogomet može ponuditi i istovremeno nešto što smo očajnički trebali.
Tako će se 1. lipnja na stadionu Wanda Metropolitano u Madridu za trofej prvaka Europe boriti Divock Origi i Fernando Llorente, a ne Ronaldo, Messi, Modrić, Bale i ostali.
Na tome moramo zahvaliti nogometu onako kako to čini Mauricio Pochettino "jer bez njega je nemoguće živjeti".