NAKON šest kola nove sezone prvo mjesto na tablici La Lige s Barcelonom dijeli njen katalonski susjed Girona. To je jedno od najvećih iznenađenja u pet najjačih europskih liga s obzirom na to da se radi o klubu s jednim od najmanjih proračuna u La Ligi koji dolazi iz grada veličine Osijeka.
Međutim, vjerni pratitelji španjolskog nogometa već su se mogli upoznati s Gironinim fenomenalnim nogometom. Prošle sezone, u prvoj sezoni nakon promocije i tek trećoj u najvišem rangu Španjolske, osvojili su 10. mjesto, a dugo su držali i europske pozicije igrajući proaktivno i napadački.
Poslovni model i City Football Group
No sad već serijsko nadmašivanje očekivanja ne bi bilo moguće bez poguranca, koji je Gironi donio City Football Group, podružnica Abu Dhabi United Groupa ili, u prijevodu, vlasnici grupe nogometnih klubova koje predvodi, dakako, Manchester City.
Prije šest godina, kada se Girona borila za promociju u prvu ligu, City Football Group kupio je 44% kluba, a istovremeno je Pere Guardiola, brat Pepa Guardiole i nogometni agent, sa svojom agencijom otkupio još 44% Girone te postao predsjednik katalonskog kluba.
Iako su mnogi mislili da to znači samo jedno - prvi španjolski klub koji pogoni arapski novac - Girona do danas nije dobila značajan financijski poticaj arapskih vlasnika jer La Liga ima puno stroža pravila o financijskom fair-playu. Tako sve do ovoga ljeta Girona nije uložila više od 10-ak milijuna u pojačanja iako je vjerojatno mogla.
Ono što je Girona dobila od novih vlasnika je svojevrstan hack za financijski fair-play, a to je veliki reputacijski poguranac. Donedavno se Gironu smatralo provincijskim klubom, ali sad se na nju gleda kao na razvojni klub City Groupa i odskočnu dasku za nešto više. Tako igrači koji nisu potrebni Manchester Cityju (Yangel Herrera, Yan Couto), Barceloni (Eric Garcia, Pablo Torre) i sličnim velikanima rado odlaze na posudbe u Gironu kako bi oživili svoju karijeru.
Tako je Gironin model poslovanja postao sličan igranju Football Managera s niželigašem ili financijski slabašnim klubom. Odličan skauting, brdo posudbi mladih igrača, transferi koje omogućuje roditeljski klub i čeprkanje po akademijama velikih klubova osnove su njenog uspjeha.
Za sjajan nogomet zasluge idu treneru
Unatoč tome što Girona svako ljeto doživi puno promjena u kadru, Španjolac na trenerskoj klupi Miguel Ángel Sánchez Muñoz, ili skraćeno Michel, ekipu održava iznimno stabilnom, zbog čega Girona ni u jednom trenutku prošle sezone nije zaredala seriju loših rezultata. Girona u svakom trenutku zna kako želi igrati i napredovati.
Michel, naime, njeguje proaktivan pozicijski nogomet pa Girona igra gotovo identične taktike kao Manchester City, Arsenal ili Barcelona. Sve taktičke mehanizme koje Guardiola, Mikel Arteta ili Xavi koriste u svojim klubovima na neki način koristi i Michel.
Ako pogledate utakmicu Girone, možete vidjeti 4-3-3 formaciju, driblere uz aut-liniju, invertirane bekove, visoke osmice, stopere koji grade napade, intenzivan visoki presing i kompleksnu napadačku igru baziranu na posjedu.
Prošle sezone se bili čak peti po zabijenim golovima, a ovoljetnim dolaskom nekolicine sjajnih tehničara, koji su takvoj igri dali dimenziju više, Girona nevjerojatnom lakoćom šamara ekipe s dna tablice La Lige te je zbog toga osvojila 16 od 18 mogućih bodova uz 16 golova, jednako kao vodeća Barcelona.
Dva igrača zbog kojih se itekako isplati gledati Gironu
Jedan od dvojice igrača zbog kojih se isplati gledati Gironu je Brazilac Savio, koji je također dio City Groupa, a došao je na posudbu iz francuskog Troyesa. Prošle sezone bio je na posudbi u PSV-u te odigrao samo šest utakmica u Eredivisie, no po dolasku u Gironu zapalio je La Ligu. Ljevak koji igra na lijevom krilu ima sve tipične kvalitete koje jedan krilni napadač iz Brazila treba imati - ubrzanje, kontrolu lopte, dribling - ali i dobar udarac.
Postigao je već dva pogotka i upisao tri asistencije, ali njegov utjecaj na Gironinu igru i način na koji stvara višak uz lijevu aut-liniju puno je važniji od bazičnih brojeva. Potpuni je mismatch za ekipe s defenzivno slabim bekovima, poput Realovog Viniciusa, te je po pokušanim i uspješnim driblinzima u ovih nekoliko utakmica u samom vrhu Europe.
Unatoč faktoru koji donosi Savio, jedan drugi pojedinac je srce Gironine igre, a riječ je o Aleixu Garciji, španjolskom veznjaku koji je u Gironi ono što je u Barceloni bio Sergio Busquets ili, još preciznije, u Realu Toni Kroos. Odlaskom Romeua u Barcelonu preuzeo je konce vezne linije te je legitimno jedan od najboljih veznjaka lige već drugu sezonu zaredom.
On je playmaker koji se spušta sve do stopera i dodavanjima otključava protivničke obrane. Svaki Gironin napad ide preko njega, a njegov repertoar dodavanja u La Ligi nema nijedan veznjak osim spomenutog Kroosa. Na grafici ispod prikazana su sva Garcijina dodavanja u pobjedi protiv Mallorce, čiji je bio dirigent. Zbog njega i Savija isplati se gledati svaku Gironinu utakmicu.
Girona je odgovor na negativan trend La Lige
Gironi trenutno cvjeta cvijeće, a s obzirom na kvalitetu igre koju prikazuje, mogla bi se još neko vrijeme zadržati na vrhu lige. No na uzorku cijele sezone pet ili šest najbogatijih ekipa La Lige jednostavno ima puno veću individualnu kvalitetu te je na kraju sezone teško zamisliti Gironu na mjestima koja vode u Ligu prvaka.
Međutim, postojanje jedne Girone u La Ligi puno je važnije za španjolski nogomet nego što se čini na prvi dojam, na terenu i izvan njega. Girona je pokazatelj da postoji način za postepeni i organski razvoj unatoč vrlo konzervativnim financijskim pravilima La Lige, koja održavaju status quo po želji najbogatijih klubova i onemogućavaju konkretna financijska ulaganja kroz vanjski kapital.
A ono što Girona pokazuje na terenu možda je i važnije. La Liga se od odlaska Barceloninih i Realovih zlatnih generacija i uzleta Atletico Madrida kao jedinog pravog odgovora na njihovu dominaciju vratila u razdoblje kada estetika igre nije ni u prvih 15 prioriteta klubova.
Nedavno je sve više klubova počelo kopirati Atleticov stil igre u nadi da će im donijeti sličan uspjeh - od taktičkih principa čvrste obrane i sporog napada, ali i do onog ružnog - cjepkanja igre prekršajima i izazivanjem incidenata. Zbog svega toga prošle sezone broj golova i broj minuta aktivne igre u La Ligi bili su na najnižim razinama u proteklih 15-ak godina.
Ove sezone trend se promijenio i La Liga se ponovno trgnula. Broj golova je skočio na gotovo tri po utakmici, a u ligu su umjesto destruktivnih ekipa ušle one koje žele igrati proaktivan nogomet. Iako je teško očekivati da će se sve promijeniti u samo jednoj sezoni, lijepo je vidjeti da se fokus klubova barem donekle okrenuo u pravom smjeru. Girona je njihov predstavnik i zbog toga je treba pratiti.