"ZA POSTAT redikul, moga si ostat i u Splitu, nisi triba ić na studij." Tako je nekako Toma Kaliterna u legendi o Hajduku rekao sinu Fabijanu, koji mu je odgovorio tvrdnjom koja se danas, cijelo stoljeće kasnije, može vidjeti na svakoj fasadi u gradu.
"Ja kad završim studij, za Split će se čuti po jednom klubu više nego po Dioklecijanovoj palači."
Split danas sa svakog prilaza izgleda baš tako kako je prije stotinjak godina izvalio jedan od osnivača Hajduka.
Split, grad Hajduka. To znaju svi, a ako netko slučajno i ne zna, postane mu jasno čim uđe u grad. Piše čak i na tabli na ulazu. Desno - Hajduk Split.
Grad je klub ili je obrnuto? Zanimljivo pitanje. Za one koji su iz Splita Hajduk je cilj svakog razgovora, a za one koji nisu, to je ono što "jednostavno uđe u tebe". Nema normalnog objašnjenja, iako ima prekrasnih pokušaja, misli i veza između kluba i ljudi koji su ga uvijek spremi braniti.
Puno je simbolike, na primjer, u riječima koje pjeva Oliver Dragojević, uoči svake utakmice na Poljudu, a zvuče kao da će biti aktualne još desetljećima.
"Bez pinezi i rišpeta, rodilo se dite puka. Iz jubavi, iz dišpeta, kontra mraku, kontra sili", stihovi su od kojih je Hajduk bio neraskidiv puno prije raznih modernih inačica, pokreta i pokušaja da se identificira s klubom koji se na kraju, u svakoj varijanti, pokaže boljim i jačim od nas.
Meni Hajduk nigdje ne živi više nego na svojim ulicama.
Prolaziš tuda svaki dan i pitaš se ponekad koliko toga ima, gdje nastaje tolika količina ludosti? Trebalo bi jednom sve to nekako zabilježiti, fotografirati, napraviti folder te ljubavi. Eto, zašto ne baš sad?
Poseban je gušt na takav zadatak krenuti s kolegom fotografom iz Zagreba, a još je bolje kad mu nakon dva dana tumaranja na zvizdan u nakon derbija kažeš da smo negdje na sedam, osam posto, dok vam prozor s apartmana na Plokitama gleda baš na ogromni, legendarni grafit "Tražitelji smisla" preko puta ceste.
Znamo da je na vašoj zgradi u gradu i kvartu još bolji i da ima vrhunsku priču. Šaljite da ubacimo.