ENGLESKA je prvi put u povijesti u finalu Eura. Devet puta je svjetski prvak iz 1966. nastupao na prvenstvu Starog kontinenta, ali nikad do sada nije došao u priliku boriti se za naslov prvaka Europe. U nedjelju će Engleska i Italija odlučiti o tome tko će postati novi prvak.
Italija je nakon penala pobijedila Španjolsku, a Engleska je poslije produžetaka slomila hrabru Dansku. No, premda su Englezi bili bolji cijelu utakmicu, u finale su prošli kontroverznom odlukom nizozemskog suca Dannyja Makkelieja, koji je u produžetku dosudio kazneni udarac nakon očiglednog bacanja Raheema Sterlinga u kaznenom prostoru Danske. Osim u Engleskoj, gdje je javnost u euforiji, cijeli nogometni svijet tvrdi da je Danska oštećena i da je Nizozemac sudio domaćinski.
S time se slaže i Indexov stručni komentator Amar Osim, sin legendarnog Ivice Osima te najtrofejniji bh. trener, ali on tvrdi i da je engleska pobjeda svejedno više nego zaslužena.
Ovo što se danas događa je nepravedno prema Engleskoj
Vidim da nitko ne priča o tome da je Engleska bila neusporedivo bolja i kvalitetnija te da je zaslužila proći u finale. Za mene je to nepravedno. Istina, penal je bio sporan i domaćinski je dosuđen, ali Danska je bila raspadnuta ekipa u drugom poluvremenu, punih 60 minuta nisu postojali na terenu. Engleska je dominirala, možda nije stvarala previše šansi, ali gol je stalno visio u zraku i da nije pao nakon penala, siguran sam da bi ga do kraja utakmice nekako uvalili, barem na silu.
Šteta što se totalna dominacija jedne momčadi svede na jedan sumnjiv penal
Zato mi je krivo što sudac nije otišao pogledati snimku, jer da jest, nema sumnje da bi promijenio odluku, a onda nitko ne bi pričao o nekakvoj krađi ili pristranom suđenju. Nažalost, to se nije dogodilo, a suđenje je općenito bilo jako loše, kao prije 15 ili 20 godina. Ipak, ponavljam, nepravedno je da se cijela utakmica i apsolutna dominacija jedne momčadi svede na jedan sumnjiv penal.
Dosadni su, nisu lijepi, igraju predvidljivo, ali znaju što rade i imaju kvalitetu
Nakon utakmice ne znam što da mislim, između sam dva osjećaja. S jedne strane, kad gledam tu Englesku, vidim predvidljivu, dosadnu, ne pretjerano kvalitetnu ekipu, koja, osim Kanea i Sterlinga, nema majstora svjetske klase. Naravno, riječ je o sjajnim igračima, članovima Cityja, Liverpoola, Chelseaja, koji koštaju na stotine milijuna eura, ali, s obzirom na tu vrijednost, njihov nogomet je siromašan i, realno, kad ih gledamo, nemaju nam previše toga ponuditi. Međutim, fizički su spremni maksimalno, imaju fantastičnu širinu klupe, nevjerojatno se dobro prilagođavaju rivalu (to smo mogli vidjeti na utakmici protiv Njemačke) i odlično koriste slabosti protivnika (kao na utakmici s Danskom).
Nadam se da to neće biti dovoljno u finalu
Istina, dosadni su i predvidljivi, ali zar kondicija u modernom nogometu nije kvaliteta i nivo više? Zar mogućnost prilagođavanja nije nivo više? Zar širina kadra nije nivo više? Sve je to nogomet. Ne pričamo o šahu, pa da je nešto zabranjeno. Možda nisu lijepi za gledati, možda nisu atraktivni, možda su dosadni i nerviraju nas, ali su u finalu. Misliš, nemaju pojma, posebice kad znamo koliko novca koštaju, ali Southgate se pametno opredijelio za igrače koju mogu tri dana trčati i protivnike lomiti silom. Očito je pogodio.
E sad, hoće li to biti dovoljno u finalu protiv Italije, nadam se da neće. Italija je, za razliku od Engleske, pokazala sjajan nogomet, lijep za oko, nogomet za uživanje. No, zbog razloga koje sam naveo činjenica je da su se u finalu našle dvije ekipe koje su na ovom turniru pokazale daleko najviše i zasluženo će se boriti za titulu.