PRVOM pobjedom nad francuskom reprezentacijom u povijesti Hrvatska (0:1) je uzlaznim trendom zaključila ciklus od četiri lipanjske utakmice Lige nacija te se sada nalazi na drugome mjestu skupine sa samo dva boda iza Danske.
Prije početka ciklusa, kao i obično, stručni stožer nije jasno komunicirao koji su ciljevi ovog okupljanja i što se želi postići u ova četiri vrlo dobra testa prije Svjetskog prvenstva. A kada ciljevi nisu definirani, teško je donijeti konkretne zaključke.
Rezultatski gledano, ovaj ciklus je i više nego uspješan, no nad taktičkim planom i kadrovskim stanjem ekipe i dalje ostaju mnoga pitanja. Na neka od njih ponuđeni su kvalitetni odgovori, ali za neka druga odgovori nisu ni na vidiku. Pokazala je to i utakmica s Francuskom.
Kazneni udarac odredio tijek utakmice
Već prije utakmice bilo je jasno da Francuska radi "mira u kući" mora ići na pobjedu jer je u prve tri utakmice skupila tek dva boda. To je pokazao i odabir prve jedanaestorke francuskog trenera Didiera Deschampsa, koji je na teren poslao najveće napadačke zvijezde Nkunkua, Mbappea i Benzemu.
Modrićev pogodak iz kaznenog udarca već u petoj minuti stvorio je dodatan pritisak na slabašni napadački učinak Francuza, dok je Hrvatska dobila priliku da se povuče duboko u krilo vratara Ivušića te time skrati prostor iza obrambene linije i tako poništi glavne kvalitete Mbappea i Nkunkua.
To je bila jedina priča sljedećih 70-ak minuta, sve dok brojne izmjene pred kraj nisu uništile jednoličnu strukturu utakmice. Francuska je napadala, podigla je bekove visoko, a Mbappe i Nkunku čekali su između linija te pokušavali kombinirati s Benzemom. Imala je 15 udaraca, 9 iz šesnaesterca, ali nije djelovala opasno koliko se od nje očekuje.
Odlična utakmica posljednje linije, a posebno Josipa Stanišića
Hrvatska je visoko podizanje francuskih bekova ponekad kompenzirala i s pet-šest igrača u posljednjoj liniji kad bi se Brekalo i Pašalić spustili duboko u svoju polovicu. Brozović je sjajno pokrivao centralni prostor između obrane i vezne linije u kojem voli operirati Benzema te je time Francuska ostala bez pravih rješenja u posjedu.
Samo zbog brojnosti hrvatskih igrača u šesnaestercu i oko njega, i napadački konkretnije ekipe od Francuske imale bi velikih problema probiti takav bedem, ali kad se tome doda da su Šutalo i Erlić zapravo drugu utakmicu zaredom bili nepogrešivi te da je Ivušić obranio ono što je trebao, činilo se da Francuska još dugo ne bi pronašla put do mreže.
Nakon nekoliko grešaka u prethodnim utakmicama koje su došle s bekovskih pozicija, stoperskom paru i Ivušiću u odličnoj obrambenoj partiji pridružili su se ovoga puta i oba beka, a posebno impresivan bio je Josip Stanišić.
Bio je stopostotan u duelima, oduzeo je šest posjeda te je imao još nekoliko odličnih obrambenih reakcija koje su nemjerljive statistikom. Obrambena faza te igra jedan-na-jedan su Stanišićeve primarne kvalitete, no nije za očekivati da će itko biti ovoliko učinkovit na strani po kojoj igraju vrhunski igrači poput Mbappéa i Dignea.
Nedostatak rješenja u napadu
No da bi postigla takvu čvrstu obrambenu strukturu, Hrvatska je žrtvovala i ono malo što s ovakvim kadrom može naškoditi jednoj Francuskoj. Povučena duboko u svoju polovicu, kada bi osvojila loptu, imala je dovoljno vremena za izgradnju napada.
Mbappé i Benzema nakon 60-ak klupskih utakmica nisu bili posebno motivirani igrati obranu u četvrtoj utakmici Lige nacija, stoga su stoperi i vezna linija imali sve vrijeme svijeta da iznesu loptu. Obično su dijagonalama ciljali suprotna krila i bekove te tako izlazili u francusku polovicu.
Međutim, ondje se u nedostatku nekakvog konkretnog plana uglavnom brzo gubila lopta pa je Hrvatska u periodu od pogotka do 70. minute bila prilično bezopasna. Brekalo i Pašalić bili su okupirani obrambenim zadaćama, tek je Kovačić uspio par puta gurnuti loptu Budimiru u prazan prostor, no to je plan koji će zauvijek biti osuđen na neuspjeh.
Svaki Dalićev napadač na svoj način limitira ekipu
Već smo nakon prve utakmice s Francuzima pojasnili zašto je Budimir vrlo koristan igrač u određenim situacijama, ali i da se od njega ne smije očekivati da po deset puta u utakmici napada prazan prostor, sprinta po 40 metara i zatim završava akciju udarcem.
Doduše, ni Kramarić, a ni Livaja, glavna dva Budimirova konkurenta za poziciju centralnog napadača, ne nude puno veći paket sposobnosti. U nečemu su bolji ili puno bolji od Budimira, ali svaki na svoj način limitira ekipu kao i Budimir. Konkretno, za utakmicu protiv momčadi na razini Francuske u napadanju dubine te osvajanju dugih lopti nijedan od njih ne bi bio puno bolji od Budimira.
Slična je situacija i s desnim krilom. Na ovoj utakmici su minutažu podijelili Pašalić i Majer. Obojica su primarno centralni veznjaci pa iako vole često dolaziti u završnicu, nisu ono što je potrebno Hrvatskoj na desnoj strani, a to su širina i prodornost.
Imaš to što imaš
Unatoč očitim problemima u napadu, utakmicu protiv Francuske, dakako, treba smatrati pozitivnom. Trend poboljšanja hrvatskog branjenja u niskom bloku se nastavio te je Dalić na sve četiri obrambene pozicije u kratkom vremenu dobio nove ozbiljne opcije i sada ima vrlo dobar izbor igrača kojim se lako može prilagoditi protivniku.
Time je jedan veliki problem u igri reprezentacije dobio potencijalno rješenje, no nedostatci u ostalim fazama igre su i dalje tu. Neovisno o dobrom konačnom rezultatu u Ligi nacija, oni su prisutni i neće se riješiti sami od sebe.
Novi Davor Šuker ili Mario Mandžukić neće pasti s neba, stoga se oni moraju rješavati sustavnim odlukama, igrom kakvu smo vidjeli samo u natruhama protiv Rusije ili Danske. S obzirom na to da do Svjetskog prvenstva nema mnogo vremena, vjerojatno ćemo se morati pomiriti s tim da će napad u Kataru biti ono što je i sada - slaba točka.