Tekst: D.R.
Foto: AFP
NOGOMETNI klasici poput pobjede SAD-a nad Engleskom 1950., slavlja Sjeverne Koreje protiv Italije 1966. ili šokantnog poraz Njemačke od Alžira u Španjolskoj 1982. odolijevaju testu vremena. No, povijest svjetskih prvenstava prepuna je iznenađujućih rezultata koji su male nacije učinili velikima, i to ne isključivo u sportskom kontekstu. One su mijenjale atmosferu u društvu i njegov kulturološki, čak i socijalni moment. Posjetnik je ponudila Fifa, uoči uzbuđenja koja slijede na jugu Afrike.
Tunis - Meksiko 3:1, Rosario, Argentina 1978. godina
U predvečerje prvog afričkog SP-a, na kojem će se po prvi puta natjecati šest zemalja Crnog kontinenta, lako je zaboraviti da je jedna afrička reprezentacija nije znala za pobjedu na svjetskim smotrama sve do Argentine 1978. godine. Tunis je ostvario taj značaj trijumf, nakon što je Meksiko poveo udarcem s cijele točke na isteku poluvremena. Orlovi Kartage pokazali su srčanost i preuzeli vodstvo pogocima Alija Kaabija i Nejiba Ghommidha, koji je potom namjestio odlučujući pogodak Mokhtaru Douiebi. Tehnički nadareni Tunižani zaslužili su pobjedu koju je izbornik Abdelmajid Chetali opisao kao "motivirajuću i rastuću pobjedu zlatne generacije":
"Francuzi su imali svoje "68erse", studente revolucionare čiji se revolt slobode proširio iz Sarbone na čitav svijet, a mi imamo naše "78erse", generaciju nogometaša koja je bila jednostavno - nevjerojatna."
Danska - Urugvaj 6:1, Neza, Meksiko 1986. godine
Nedvojbeno, najuzbudljiviji debi svjetskih prvenstava dogodio se kada su Danci po prvi puta izašli na svjetsku pozornicu, u Meksiku 1968. godine. Nakon polufinalnog dosega na Euru 1984. godine, zlatna danska generacija bila je spremna za iskorak na svjetskoj sceni. Pobijedili su Škotsku na otvaranju s 1:0, da bi potom demolirali Urugvaj, zabivši im šest pogodaka. Prezentirajući verziju totalnog nogometa visokog tempa pod čvrstom palicom Nijemca Seppa Pionteka, Michael Laudrup, Jesper Olsen, Preben Elkjaer i Frank Arnesen bili su glavni protagonisti proizvodnje talenata.
Iako je Urugvaj već u prvom dijelu ostao s igračem manje, Danci su pokazali strašnu formu; Elkjaer je otvorio put hat-trickom, zabijali su Olsen i Soren Lerby, kao i Laudrup nakon rijetko viđene solo akcije. Natjecanje u skupini završili su pobjedom nad Zapadnom Njemačkom, a od prvenstva su se oprostili porazom od Španjolske (5:1) u nokaut fazi.
Kamerun - Argentina 1:0, Milan, Italija 1990.
Na otvaranju SP-a 1990. godine tada aktualni svjetski prvaci s Diegom Maradonom u glavnoj ulozi dobili su Kamerunce za svoje protivnike, u klasičnom ogledu Davida i Golijata. Unatoč impresivnom nastupu osam godina prije, granice kvalitativnog razreda zapadnih Afrikanaca bile su nepoznanica. Glava njihova obilježja bila su fizička dominacija i istančan osjećaj za igru. Argentince su šokirali pogotkom u 67. minuti, iako su svega šest minuta prije ostali s igračem manje. Crveni karton zaradio je Andre Kana-Biyik. Francois Omam-Biyik svoje je ime uklesao u povijest kada je uslijed sjajnog skoka glavom zabio jedini pogodak na utakmici. Unatoč pokušajima Maradone, Argentina nije uspjela izjednačiti, a Kamerun je ime svog naroda uveo u navijačke rječnike diljem svijeta. U Italiji su stigli do povijesnog uspjeha, kao prva afrička momčad u četvrtfinalu SP-a, gdje je njihov krvnik bio Gary Lineker.
Saudijska Arabija - Belgija 1:0, Washington DC, SAD 1994
Saudijska Arabija postala je prva zapadno-azijska nacija koja je prošla u nokaut fazu na svjetskim prvenstvima. Epsku pobjeda nad Belgijom u izlučnoj utakmici skupine na RFK stadionu projektirao je Said Al Owayran, upisavši u povijest svoje ime, kao i naciju kojoj pripada. Uzeo je loptu malo izvan vlastitog šesnaesterca, krenuo prema centru i nanizao petoricu protivničkih igrača prije nego je pronašao snagu da svlada vratara Michela Preud’hommea koji se na prvenstvu ukazao u zaista sjajnoj formi. Ovim su postignućem Saudijaci utrli put azijskim predstavnicima čiji se broj na SP-u 1998. udvostručio.
Južna Koreja - Italija, Daejon, Koreja/Japan 2002.
Azijska postignuća na svjetskim smotrama dobila su novu dimenziju na SP-u 2002. godine, kada Japan po prvi puta ulazi u nokaut rundu, a Južna Koreja postaje prva nacija kontinenta koja se plasirala u osminu finala. Iako su marširali do polufinala, a potom i do trećeg mjesta, bitka s Italijom za osminu finala (dijelom i zbog dramatičnog okusa) etiketirana je povijesnom. Činilo se da će pogodak Christiana Vierija iz prvog dijela biti dovoljan zalog za pobjedu Italije, no Seol Ki Hyeon izjednačio je dvije minute prije kraja susreta. Bila je to jedna od najkontroverznijih utakmica u povijesti svjetskih prvenstava, jer ekvadorski sudac Moreno domaćinima je poklonio jedanaesterac, a Talijanima poništio pogodak zbog navodnog ofsajda, te u produžecima isključio Tottija zbog navodnog simuliranja. Zlatnim pogotkom Ahn Jung Hwan na sebe je navukao bijes cijele Italije, te ča dobio izgon iz Perugie za koju je tada nastupao.