MADRIDSKI AS je povodom El Clasica, koji od 20 sati Real i Barcelona igraju za španjolski Superkup u saudijskom Rijadu, razgovarao s Robertom Prosinečkim jer je on jedan od rijetkih nogometaša koji je igrao i za Real i za Barcelonu. Međutim, u oba kluba je razočarao. Nije pružio ni blizu koliko se od njega očekivalo.
U Real je došao u ljeto 1991. za tada nevjerojatnih 450 milijuna peseta. Kao najbolji mladi (22) nogometaš svijeta, omladinski prvak svijeta s Jugoslavijom, koju je vodio do tog naslova, kao i Crvenu zvezdu do europske titule, Prosinečki je bio predodređen da Realu postane ono što je u ovoj eri postao Luka Modrić. No ozljede koljena i nesportski život učinile su da Prosinečki napusti Real nakon samo tri godine i tek s jednim trofejom, Kupom kralja.
Zatim se sjajno vratio u Oviedu, pod Radomirom Antićem, pa je nakon jedne sezone tamo izborio transfer u Barcelonu kod Johana Cruyffa. No tamo su ga također sasjekle ozljede, a zatim je Cruyffa zamijenio Bobby Robson, koji je odmah otpisao Prosinečkog. As je podsjetio na sve ovo, kao i na to da Prosinečkog zbog jako osjetljivih koljena u Španjolskoj zovu Stakleni.
Smeta li Vam što ste poznati pod tim nadimkom?
Prije me je smetalo. Čuo sam da u zadnje vrijeme tako zovu Hazarda. Istina je da sam često bio ozlijeđen i da je to često bila tema razgovora, ali ja sam taj kojem su te česte ozljede najviše smetale.
Je li to razlog Vašeg neuspjeha u Realu i Barceloni?
Niz je razloga koji su tome kumovali. Nisam imao sreće. U Real sam došao kad je na Balkanu bjesnio rat. Obitelj mi je ostala tamo, a ja sam u Madridu živio sam. Na početku su me sasjekle ozljede i veliki pritisak. Tako da nikako nisam uspijevao pokazati svoju najbolju verziju. Ali više ne razmišljam o tome. Takav je život. Ne žalim ni za čim. Jako sam ponosan jer sam igrao za dva najveća kluba na svijetu. Istina je da nisam uspio, ali imam lijepe uspomene na vrijeme provedeno u Španjolskoj. Nastojim razmišljati pozitivno.
Uvijek ste pušili. Sigurno Vam to nije pomagalo?
Bilo je to drugačije vrijeme. Da, pušio sam i nikada nisam prestao, ali ne mislim da je to bio razlog mojih problema s ozljedama.
Ističete da nosite puno lijepih uspomena iz Španjolske. Takve sigurno nisu dva naslova izgubljena dvije godina zaredom kod Tenerifea?
To je nevjerojatno, nezamislivo. Izgubiti naslove, dva prvenstva zaredom u zadnjem kolu i oba puta kod istog protivnika... To je jako boljelo.
Preporodili ste se u Oviedu i tako izborili transfer u Barcelonu 1995.?
Atletico me također htio, ali otišao sam u Barcelonu jer sam jako želio raditi pod Cruyffom. No nije ispalo dobro. Atleti, koji sam odbio zbog Barce, te je sezone uzeo duplu krunu. Mi smo izgubili od njih u finalu kupa, a u prvenstvu bili tek treći i Johan je morao otići. Došao je Robson, koji me uopće nije htio i to je bio moj kraj u Barci.
Za koga navijate u El Clasicu danas?
Navijač sam Reala. To je bio moj prvi klub u Španjolskoj i zato mi je poseban.
Kako objašnjavate fenomen Luke Modrića, koji s 38 godina igra na najvišem nivou?
On je doista fenomen i to je najbolji opis njega. Toliko vodi računa o sebi, živi za nogomet. Igra briljantno i veliki je profesionalac.