PRIJE početka najzanimljivijeg dvomeča osmine finala Lige prvaka kladionice i analitičke kuće postavile su PSG kao blagog favorita za prolazak u narednu fazu natjecanja, sa šansama od otprilike 60% naprema Realovih 40%. Uzmemo li u obzir mišljenje šire javnosti koja je gotovo uvijek skeptična prema Parižanima, moglo se slobodno reći da nas očekuje neizvjestan dvomeč u kojemu obje ekipe imaju podjednake šanse za prolazak.
Ono što smo imali priliku sinoć gledati na Parku prinčeva je bilo suprotno od neizvjesnog jer se na terenu pojavila samo jedna ekipa. PSG je potpuno nadigrao Real koji je, unatoč tome što je primio gol tek u sudačkoj nadoknadi drugog poluvremena, odigrao užasnu utakmicu.
Pochettinova ideja
Trener Reala Carlo Ancelotti nema nekakav izražen taktički stil te vrlo rijetko rotira svojih najboljih 11 pa je Real izašao u svojoj klasičnoj 4-3-3 formaciji. Zbog toga je ovu utakmicu bilo puno zanimljivije promatrati kroz prizmu PSG-a i njegovog trenera Mauricija Pochettina koji zapravo još uvijek traži idealan sustav u koji bi uklopio glavne zvijezde PSG-a, prvenstveno one u napadačkoj liniji.
Najveća zadaća trenera kluba koji u 2022. posjeduje Lea Messija je pronaći sustav koji ga u napadu dovodi u povoljne pozicije, dovoljno blizu protivničkog gola, istovremeno misleći na trenutke kada se lopta izgubi. Messi je i dalje jedan od najboljih igrača na svijetu s loptom u nogama, no njegova odsutnost u obrani zna višestruko škoditi ekipi.
Pochettino je protiv Reala pokazao da nije daleko od pronalaska takvog sustava. Na teren je izveo ekipu nominalno u formaciji 4-3-3, no od početka utakmice bilo je jasno kako će biti puno pozicijskih rotacija. U posjedu je PSG zapravo igrao u formaciji s tri stopera u posljednjoj liniji.
Oba beka bi se podigla visoko uz aut-liniju, a to je povuklo niz drugih rotacija. Danilo Perreira bi se s desnog veznog spustio na poziciju desnog stopera, Messi bi se spustio na njegovu poziciju, a to bi omogućilo Mbappeu i Di Mariji da se pozicioniraju naizgled kao dva centralna napadača.
Iako je takav sustav omogućio jednostavnu izgradnju napada iz posljednje linije te dovođenje lopte do Messija i Verrattija u međuprostoru, njegova primarna zadaća je zapravo bila obrambena - ukrotiti Realovu lijevu stanu, predvođenu Viniciusom, te sakriti Messijevu odsutnost.
Spuštanje Danila na poziciju desnog stopera omogućilo je Kimpembeu i Marquinhosu da ostanu fokusirani na Benzemu, dok je on s vrlo motoričnim Hakimijem konstantno udvajao Viniciusa. Također, veliku ulogu pri presingu je imao Di Marija koji je bio zadužen za Realovog lijevog beka Mendyja preko kojega se najčešće izlazi do Viniciusa.
Real nije imao pojma što s loptom
S druge strane, Real se postavio izuzetno defenzivno od samog početka. Gotovo da uopće nije pritiskao PSG-ove stopere po izgubljenoj lopti, već se odmah povlačio na svoju polovicu kako bi imao što manje prostora iza svojih leđa. Takva taktika se za Real u prvih 20-ak minuta utakmice pokazala uspješnom, a najveći razlog tome je bila činjenica da PSG igra bez pravog centralnog napadača.
Dok je Messi boravio u veznoj liniji, Mbappe i Di Maria su se često izvlačili prema krilima kako bi surađivali s bekovima. To je nerijetko ostavljalo PSG bez ijednog čovjeka u šesnaestercu, fokalnoj točki s koje bi se u gol pospremio neki centaršut ili proigravanje, pa je lopta kružila s jednog krila na drugo dok Mbappe ili netko drugi ne bi individualnom kvalitetom pokušao stvoriti višak.
Međutim, takva taktika za Real nije bila održiva svih 90 minuta jer nije imao apsolutno nikakvu ideju što napraviti s loptom kada bi ju osvojio. Lijeva strana s Viniciusom je bila dobro zatvorena, a do Benzeme lopta nije ni dolazila - u cijeloj utakmici imao je 25 dodavanja i sudjelovao je u jednom duelu. Real je došao na Park prinčeva ne primiti pogodak, a u napadu što bude.
Ancelotti je ovako analizirao utakmicu: "Branili smo se dobro, napadači su u dobrom fizičkom stanju. Problem je bio u tome što lopta nije mogla doći do napadača. To je to." Predstavio je nepostojeću vezu koju čine Kroos, Modrić i Casemiro kao banalan problem koji nije ostavio Real na točno nula udaraca prema golu PSG-a. To je bilo sve osim banalnog problema.
PSG je upravo zbog toga lako osvajao posjed duboko u Realovoj polovici, a pritisak na obranu praktički nije prestajao. Messi je do kraja imao osam udaraca, pet driblinga i četiri ključna dodavanja, Verratti tri driblinga i šest ključnih dodavanja, a Mbappe sedam udaraca, četiri driblinga, ključno dodavanje i iznuđen jedanaesterac.
A kada igrači kao što su Mbappe, Messi ili Verratti konstantno dobivaju priliku pucati i igrati s loptom oko kaznenog prostora protivnika, prije ili kasnije past će i pogodak.
Je li ovakva dominacija PSG-a iznenađenje?
Pogodak je i došao. Tek u sudačkoj nadoknadi drugog poluvremena i kroz rijetko viđenu majstoriju Mbappea, ali potpuno nadigrani Real može biti sretan što je primio samo jedan. S obzirom na očekivanja, takva dominacija PSG-a, koji ne briljira u Ligue One, prilično je iznenađujuća, no onome tko je imao prilike gledati Real u posljednje vrijeme možda i nije tako veliko iznenađenje.
Ancelottijeva ekipa nije ni izbliza dominantna kako to tablica La Lige može sugerirati. Posebno je vidljiv pad forme u posljednjih pet utakmica - Real je dva puta odigrao bez pobjednika sa slabašnim Elcheom (utakmicu u kupu je dobio u produžecima), izgubio je od Athletic Bilbaa, remizirao je s Villarrealom te je teškom mukom pobijedio Granadu 1:0.
U odnosu na prošlu sezonu, u kojoj Real nije osvojio ni jedan trofej, gotovo ništa se nije promijenilo. I dalje je to ekipa koja se većinom oslanja na formu i talent igrača poput Benzeme, bez ikakvog pravog taktičkog identiteta, u nadi kako će dolazak Mbappea riješiti sve probleme. Takav Real vjerojatno će osvojiti La Ligu, no to puno više govori o konkurentnosti vrha La Lige nego o njegovoj snazi.
Ostalo je još minimalno 90 minuta dvomeča i Real će imati priliku popraviti dojam, no Ancelotti, koji se nije u svojoj karijeri pokazao kao vrsni taktičar, mora smisliti nešto novo i nepredvidljivo kako bi u uzvratu zaprijetio PSG-u, a istovremeno sakrio prostor Mbappeu, Messiju i Neymaru da ga kazne. Takvo nešto već nekoliko godina nije pokazao.
Čak i ako uspije pronaći rješenje te Real pobijedi i prođe dalje, jučerašnja utakmica dovoljan je pokazatelj da Real zapravo nema što tražiti u završnici Lige prvaka protiv glavnih favorita za osvajanje trofeja.