UTAKMICA osmine finala Lige prvaka između Real Madrida i Manchester Cityja (1:2) bila je pomalo bizarna. Guardiola je napravio neshvatljive i potencijalno krucijalne pogreške u pripremi susreta, a na kraju može žaliti zbog pobjede sa samo jednim golom razlike. Utakmica je izgledala kao desetine drugih u kojima je Real pobjeđivao u pohodu na naslov, ali ovog puta im se ispriječio jedan od najboljih igrača na svijetu.
Guardiola je prethodnih godina znao sjajno postaviti utakmice i izgubiti, nerijetko i teško nadoknadivom razlikom. Ovdje je suparniku poklonio više od poluvremena grozne igre isključivo svojim odlukama.
Sinoć je iznenadio formacijom i postavom. Iz udarnih 11 izostavljeni su Aguero, Sterling i David Silva, a ekipa je postavljena u 4-4-2 formaciju, potpuno atipičnu za City. U toj formaciji dva mjesta u napadu zauzeli su Bernardo Silva i Kevin de Bruyne, dok je Gabriel Jesus zauzeo poziciju na lijevom krilu.
Iz vrlo sličnog razloga City je imao problema i u fazi napada. Pep je tražio i veću kontrolu nego inače "kvadratom" veznjaka , ali je taj kvadrat pucao po pola jer bi Real prekinuo izgradnju napada prije nego li se De Bruyne i Silva spuste. Gündogan i Rodri jednostavno su bili nadbrojani i nisu mogli zadržati loptu.
S obzirom na to da su bočni igrači igrali prilično široko i nisu mogli pomagati sredini terena, nejasno je kako je Pep očekivao da će Rodri i Gündogan osigurati posjed dok se višak veznjaka ne manifestira. Tražeći višak u sredini terena na sasvim neefikasan način, taj isti višak i kontrolu nad utakmicom u potpunosti je prepustio suparniku.
Tek smo jednom u prvom dijelu vidjeli najbolje od Cityja. De Bruyne se uspio na vrijeme spustiti i primiti loptu iza Casemira i onda dijagonalom naći Jesusa koji je stalno tražio prostor iza Carvajalovih leđa i išao direktno na gol. Izgledalo je lijepo, ali nije vrijedilo prepuštanja tempa suparniku čitavo prvo poluvrijeme.
U nastavku je City donekle promijenio uloge na terenu i Silva se sve češće spuštao kao treći vezni igrač. Bio je to period u kojem je City uspio konačno stabilizirati utakmicu i prestati trčati za suparnikom. A onda je sve u svoje ruke preuzeo Kevin de Bruyne.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Jedan od najboljih igrača današnjice
Ne postoji kretnja suigrača koju on ne može na vrijeme snimiti i pas koji ne može pogoditi, bez obzira na to o kojoj se nozi radi i koliko vremena na lopti ima. Ne postoji taj prostor koji u kontranapadu ne može osvojiti i ne postoji ta situacija na terenu koju ne prepoznaje puno prije od suparnika.
De Bruyne nije samo najbolji veznjak na svijetu već i jedan od najboljih igrača današnjice. Ako se itko može uspoređivati s Leom Messijem po tome koliko jedan sustav ovisi o njemu i koliko može pružiti u svim segmentima napada, to je De Bruyne.
Real je sve ono gdje mu se City nudio slabo naplatio, s tek nekoliko polušansi u prvih sat vremena igre i jednim zicerom koji je stigao nakon "flipera" u šesnaestercu. Osim Isca koji se uvlačio u sredinu terena kao dodatni vezni igrač, nismo vidjeli nijedno sustavno rješenje od Zidanea. Ali to zapravo nije novost.
Forte ove generacije Reala koja je osvojila tri Lige prvaka u nizu nikad nije ni bila taktička postavka kojom bi došli u prednost nad suparnikom. Oni su uživali u ovakvim utakmicama, u kojima i oni i suparnik pokazuju sustavne mane i manjkave strategije u kojima presuđuje individualni talent.
Ali ovaj put, talent je nosio dres druge boje. Zidaneov Real nije razbila Guardiolina, već De Bruyneova genijalnost.
>>> De Bruyne je jučer postigao 50. pogodak za City, evo video pregleda njegovih golova: