JAVIER MASCHERANO je nakon rekordnih 147 nastupa za Argentinu, dvije titule Lige prvaka i pet titula španjolskog prvaka odlučio oprostiti se od nogometa.
Rođeni borac i veliki pobjednik karijeru je završio skromno, daleko od najveće scene, vjerojatno sa željom da ga nitko ne pita o rezultatima koje je bilježio s Estudiantesom, argentinskim klubom u kojem je odigrao posljednje minute profesionalne karijere.
Kraj karijere pamtit će po porazima, ali on je pobjednik
Mascherano je za Estudiantes odigrao svega 11 utakmica nakon što se klubu pridružio prije godinu dana. Pandemija koronavirusa je utjecala na tako mali broj utakmica, ali od tog broja tužniji je podatak da je u njima zabilježio samo jednu pobjedu. Estudiantes je 1. veljače ove godine kod kuće pobijedio CA Union, a to je ostala posljednja pobjeda u karijeri El Jefecita, odnosno "malog šefa", kako su zvali Mascherana.
Od tog susreta zabilježio je tri remija i šest poraza, zaključno s utakmicom protiv Argentinos Juniorsa koju je njegova momčad kod kuće izgubila 1:0.
Mascherano nije imao čast da i kraj njegove karijere bude pobjednički ili da bude odrađen na vrhunskoj razini, ali ni mnogim legendama prije njega takav epilog nije umanjio veličinu pa neće ni njemu.
On je sa 147 nastupa za Argentinu rekorder svoje zemlje. Mnogi smatraju da je bio najvažniji igrač Argentine na Svjetskom prvenstvu 2014. godine kada su osvojili srebro. Za Barcelonu je odigrao 334 utakmice i osvojio dvije Lige prvaka, dva Svjetska klupska prvenstva i pet naslova prvaka Španjolske.
Stigao je odigrati i 139 utakmica za Liverpool, a igrao je i za kineski Hebei, brazilski Corinthians, argentinski River Plate i za West Ham u Premiershipu.
Imena klubova, nastupi i titule dovoljno govore o karijeri koju je imao Mascherano. Igrajući na pozicijama stopera i zadnjeg veznog nije privlačio veliku pažnju, ali je svojim igrama zaradio poštivanje najvećih nogometnih umova i legendi.
Njegova najveća ostavština je uloga na mjestu stopera, jer sa svoja 174 centimetra visine imao je veliki utjecaj na redefiniranje te pozicije. Postao je primjer igrača koji na poziciji braniča ne mora biti najsnažniji i najviši da bi pomogao momčadi da obrani svoj gol. Svojom inteligencijom i tehničkim osobinama pokazao je da tu ulogu može obavljati besprijekorno i svojim momčadima pomoći da ostvare željene rezultate.
To je jako važna stavka u njegovoj karijeri, ali je možda još važniji njegov karakter, jer razlike u tehničkim i fizičkim osobinama su nekada nedostižne, ali svi mogu raditi na određenim crtama karaktera.
Mascherana je krasilo to što je bio istinski vođa kojem nije bila potrebna kapetanska traka, borac kojeg nije trebalo tjerati da daje sve od sebe. Igrao je ono što je trener želio, što je ostvarenje sna svakog trenera i neizostavan faktor svake pobjedničke momčadi. On po tome može biti uzor svakom igraču.
U Barcelonu je stigao na ljeto 2010. godine. Dočekao ga je Pep Guardiola koji mu je bez imalo ustručavanja poručio da - neće igrati.
"Dočekao me slušajući klasičnu muziku i s izjavom koju nikada neću zaboraviti. 'Znaš da ovdje nećeš igrati, je li tako?', rekao mi je. 'Ne brinite, sa mnom nećete imati problema', odgovorio sam mu", opisao je Mascherano.
Guardiola mu je rekao da neće igrati, a onda je postao nezamjenjiv
S Guardiolom je proveo dvije sezone. Velikog trenera je natjerao da promijeni mišljenje. Tako se Guardiolino "nećeš igrati" pretvorilo u "nemam zamjenu za njega".
"Nikada ga ne bih prodao i nikada ga ne bih ni s kim mijenjao", izjavio je kasnije Guardiola.
Mogu se sada pisati epovi kako je Guardiola Mascherana doveo da bi dobio stopera koji ima vrhunske tehničke osobine, koji odlično čita igru i kojem nije bitna visina. Ni Guardiola nije znao da će Mascherano pod njegovim vodstvom ostati upamćen kao stoper, a ne kao zadnji vezni.
Mascherano je doveden da bi Barcelona imala snažniju klupu i to je jedina istina. U veznom redu su igrali Xavi, Iniesta i Sergio Busquets koje tada nitko nije mogao izbaciti iz prve postave.
"Bio bih idiot da sam pomislio da mogu igrati ispred Xavija ili Inieste. Busquets je savršen. Njega gledam i učim. Volio bih igrati kao njih trojica, ali ne mogu", kazao je Mascherano.
Tako je Argentinac gledao na svoj status u Barceloni. Nije ga mučilo to što nije u prvom planu, ali je znao da će dati sve od sebe ako mu se ukaže prilika da postane član prve postave.
Sve se promijenilo 8. ožujka 2011. godine. Tada je Barceloni u goste u uzvratnoj utakmici osmine finala Lige prvaka stigao Arsenal. Prva utakmica u Londonu okončana je pobjedom engleske momčadi 2:1, a Mascherano je taj susret odgledao s klupe.
Guardiola ga je do tada koristio samo na poziciji zadnjeg veznog. Do uzvrata s Arsenalom Argentinac je počeo tek 11 od 24 ligaške utakmice, dok ih je sedam odgledao s klupe. To dovoljno govori o statusu koji je imao.
Sudbina je htjela da Guardiola za uzvrat protiv Arsenala ne može računati na ozlijeđenog Carlesa Puyola i na suspendiranog Gerarda Piquea, ali ni to nije natjeralo Guardiolu da Mascherana postavi na stopera. Na tu poziciju stavio je Busquetsa, dok je Mascherano zaigrao na poziciji zadnjeg veznog.
Barcelona je u 87. minuti imala vodstvo 3:1 i prolaz u četvrtfinale, ali tada se Arsenalu otvorila prilika da dođe do pogotka koji bi njemu osigurao plasman među osam najboljih u Europi. Englezi su imali kontranapad i Jack Wilshere je dodao loptu Nicklasu Bendtneru koji je izletio sam ispred Victora Valdesa. Danac je loše primio loptu, ali je svejedno bio u stopostotnoj prilici. U posljednji čas stigao je Mascherano i sjajnim klizećim startom otklonio opasnost. Ostalo je 3:1 i Barcelona je prošla dalje.
U reprezentaciji je kapetansku traku dao Messiju, ali svi su znali tko je vođa
"Taj start je postao točka koja dijeli moju karijeru na sve prije toga i sve poslije toga. Nakon pet, šest mjeseci mislio sam da neću tu ostati dugo. Moje osobine bile su suprotne od onoga što je trebalo Barceloni. Taj trenutak me obilježio. Tada sam igrao zadnjeg veznog, a Busquets je bio stoper, ali otada ja sam preuzeo stopersku poziciju", izjavio je Mascherano.
Tad je Guardiola vidio da mu Mascherano najviše može pomoći kao stoper. Od tog susreta Mascherano je odigrao svaku minutu u toj sezoni Lige prvaka koju je Barcelona okončala osvajanjem naslova nakon što je u finalu na Wembleyju pobijedila Manchester United 3:1.
Mascherano je igrama na toj poziciji oduševio brojne trenere i mnogima je dao ideju da na sličan način počnu koristiti svoje igrače.
"On ode na bok i postane krilo. Potom čuva Llorentea na mjestu stopera. Onda ode naprijed i postane zadnji ili prednji vezni. Iskreno, ponosan sam jer je Mascherano moj zemljak", kazao je čuveni Marcelo Bielsa nakon utakmice svojeg Athletic Bilbaa protiv Barcelone.
Mascheranov karakter najbolje će pamtiti Argentinci. Diego Maradona mu je po preuzimanju mjesta izbornika u reprezentaciji odmah dao kapetansku traku 2008. godine. Nije to iznenađenje, jer je nedugo prije toga Maradona dao čuvenu izjavu o Mascheranu.
Maradonin prethodnik na klupi Alfio Basile spremao je momčad za susret protiv Urugvaja, a Maradona je u najavi utakmice govorio o potencijalnom sastavu.
"U sastavu treba igrati Mascherano i 10 igrača", kazao je Maradona.
Tada su za Argentinu igrali Carlos Tevez, Lionel Messi, Juan Riquelme i mnogi drugi, ali Maradona je isticao samo jedno ime.
Takve igrače svaka momčad mora imati
Mascherano je prije Svjetskog prvenstva 2014. godine bez imalo ljutnje predao kapetansku traku Messiju, ali je i dalje ostao vođa momčadi. Svojim liderskim sposobnostima vodio je Argentinu do finala Mundijala gdje je nakon produžetaka izgubila od Njemačke 1:0.
Prije i poslije utakmica držao je govore kojima je motivirao svoje igrače, a na terenu je bio pravi ratnik.
Ostat će upamćen njegov start na Arjenu Robbenu u 90. minuti polufinala s Nizozemskom. Regularni dio susreta i produžeci završili su bez golova, a Argentina je slavila nakon penala.
Sve bi možda bilo drugačije da Mascherano u toj 90. minuti u posljednji čas nije spriječio Robbena da šutira s pet metara.
Još jedan detalj koji je obilježio Mascheranovu karijeru bila je povezanost s iranskim poduzetnikom Kiavashom Joorabchianom, vlasnikom firme Media Sports Investment, koja je kupovala prava nad igračima i tako ujedno mogla vladati određenim klubovima.
Joorabchian je u svojoj agenciji imao Mascherana i Teveza, a u isto vrijeme je bio vlasnik 51 posto dionica Corinthiansa. Iranski poduzetnik je tako određivao gdje će njegovi igrači otići i koliko će novca uzeti on, a koliko klub. Na isti način odveo je Teveza i Mascherana u West Ham, što je bilo veliko iznenađenje, jer radilo se o igračima koje su željeli mnogo veći klubovi. Takav način rada, poznat kao Third Party Ownership, danas je zabranjen, a Mascherano je, iako osobno ni za što nije bio kriv, ostao zapamćen kao jedno od najvećim imena koja su promijenila klub na takav način.
Prema podacima Transfermarkta, Mascherano je u svojoj karijeri postigao tek sedam golova za klubove i reprezentaciju. Dobio je puno više žutih (130) i crvenih (9) kartona, nego što je postigao golova. Najveću slavu uglavnom dobiju strijelci važnih golova i nogometni umjetnici. Ratnici poput Mascherana brže padaju u zaborav, ali ako se pita trenere o tipovima igrača koje žele imati u momčadi, skoro svi bi odgovorili da nogometnog umjetnika vole imati, ali da ratnika - moraju imati. Mascherano je bio igrač kojeg svaka momčad mora imati.