OŽUJSKO ludilo ili March Madness. Pojam koji nema veze s vremenskim prilikama i neprilikama koje se odvijaju u posljednje vrijeme ili nekakvom nepoznatom epidemijom koja će zabrinuti dobar dio stanovništva. Iako, kad bolje razmislim, ima veze s epidemijom, ali druge vrste. Košarkaška epidemija zahvatit će dobar dio Sjedinjenih Američkih Država, ali u posljednje vrijeme i ostatka svijeta, i to jednom potpuno drugačijom košarkom.
Kako je NBA sezona pri samome kraju i stvari su više-manje jasne i na vrhu i na dnu, a sredina i borba za doigravanje kako bismo doznali koga će Warriorsi napucati u prvoj rundi ne predstavljaju preveliku zanimljivost, pojavit će se novi nepredvidljiv turnir koji će nam donijeti nekoliko tjedana lude, ali ne nužno i kvalitetne košarke.
Što je March Madness?
Za sve čitatelje koji ne prate sveučilišnu košarku (što je često dosta dobra odluka), riječ je o turniru čije se prve utakmice igraju u noći na srijedu prema hrvatskom vremenu. Točnije, završnom turniru 64 najbolje ekipe sveučilišnog košarkaškog programa (NCAA) koje su podijeljene u četiri regije, nazvane, originalno, po stranama svijeta ili u konkretnom slučaju Amerike.
Tako imamo Istok, Zapad, Jug i Srednji zapad. Gdje se izgubio sjever, nije poznato, ali s obzirom na količinu kvalitetnih programa na Srednjem zapadu, možda i bolje. Svaka regija ima 16 ekipa, poredanih od prvog do 16. nositelja, i ide onim najjednostavnijim principom. Broj 1 igra protiv broja 16, 2 protiv 15 i tako dalje dok ne dođemo do dvoboja osme i devete ekipe.
Ono što ovaj turnir čini posebnim je činjenica da nema prednosti domaćeg terena, barem ne za 95% ekipa. Domaćini regija određeni su unaprijed, pa tako ove godine imamo Washington D.C. (Istok), Anaheim (Zapad), Louisville (Jug) i Kansas City (Srednji zapad) kao gradove domaćine prva četiri kola. Ekipe koje isplivaju kao pobjednici regija imaju tjedan dana pauze jer ih očekuje turnir završne četvorke koji se ove godine održava u Minneapolisu, na US Bank Stadionu. Riječ je o stadionu NFL ekipe Vikingsa, koji je prije dvije sezone ugostio Super Bowl LII. Više od 70 tisuća mjesta bit će ispunjeno za vrijeme polufinala i finala.
Druga stvar koja ovaj turnir čini posebnim je potpuna otvorenost ždrijeba. Uzmimo nogometnu Ligu prvaka kao primjer. Umjesto 32 ekipe proširimo to na 64, ubacimo momčadi koje igraju Europa ligu, poput Arsenala i Chelseaja, da pojačamo konkurenciju te zamislimo da se igra na neutralnim terenima na jednu dobivenu utakmicu. Time automatski raste prostor za pogrešku i ispadanje jer slabije ekipe mogu izvući trenutak inspiracije ili uhvatiti loš dan favorita. Primjerice, Lyon je izdržao nalet Barcelone u prvoj utakmici, a da je otišlo u produžetke ili na penale, mogli su izbaciti Barcelonu u jednom susretu. Ovako su u uzvratu pregaženi 5:1 i Barcelona je kvalitetu potvrdila u uzvratu, ispravivši sve loše iz prve utakmice.
Ista stvar je i s March Madnessom. Čak i najjače momčadi imale su problema sa slabima, koje su u utakmicu ušle držeći se najjednostavnijeg plana. Presing i divljačka obrana po cijelom terenu te šutiranje trica u napadu. Kako je rekao jedan moj kolega, grupi "štrebera" s Harvarda u prvom poluvremenu upadne deset trica iz 15 pokušaja, a vi šutirate 2/9 za tri i odjednom ste u zaostatku protiv ekipe koju biste glatko dobili u 99 od 100 utakmica. Ali baš ta stota je danas na redu. I neovisno o tome što će ta ista ekipa sljedeće kolo tricu šutirati 5/20 i izgubiti 30 razlike, vaš put je završen i nema prilike za popravak.
Upravo jedna od čari turnira su i takozvane Cinderella momčadi. Riječ je o malim sveučilištima koja su u turnir upala kao popune, a ostvarila su odličan rezultat i dogurala praktički do samoga kraja. Najbolji primjer je sveučilište George Mason, koje je 2006. kao 11. nositelj na Jugu doguralo do posljednje četvorke gdje je poraženo od Floride s Noom i Horfordom.
Duke po šesti put?
Prvi favorit ovogodišnjeg turnira je sveučilišni program koji vodi bivši američki izbornik Mike Krzyzewski. Ekipa koja na svojem rosteru ima tri top 5 igrača naredne draft klase zasigurno zaslužuje taj status i prvi je nositelj regije Istok. Zion Williamson, RJ Barrett i Cam Reddish ponovno su na okupu i spremni ugrabiti novi naslov. Plavi vragovi upisali su pet poraza ove godine, iako su dva došla u pet utakmica krajem regularne sezone koje su odigrali bez Ziona. Prebrisali su dva poraza od North Caroline u regularnoj sezoni slavljem u polufinalu ACC-a (Atlantic Coast Conference) polaganjem Ziona u završnici utakmice i pobjedom protiv Florida Statea u finalu uzeli mjesto prvog nositelja.
Najveći protivnici na Istoku bit će im iskusna ekipa Michigan Statea, koja nema ekstratalente poput Dukea, ali na rosteru ima petoricu iskusnih igrača koji igraju dugo zajedno i dobro funkcioniraju na terenu. A ponekad je to važnije od čistog talenta.
Zapad predvodi Gonzaga, ekipa koja je u NBA poslala Johna Stocktona, ali i nekoliko mladih visokih igrača posljednjih godina poput Domantasa Sabonisa, Zacha Collinsa i Kellyja Olynyka. Ove godine predvodi ih Rui Hachimura koji se sve glasnije spominje kao top 5 izbor na draftu. Najveću konkurenciju imat će u prošlogodišnjim finalistima, Michiganu. Ostali su bez tri važna igrača, dvojica su diplomirala, a Moritza Wagnera izabrali su Lakersi. No riječ je o još jednoj kvalitetnoj veteranskoj ekipi, koja ove sezone ipak nema ekstratalenata.
Na jugu je prvi nositelj Virginia, koju predvode Ty Jerome i DeAndre Hunter, koji je u posljednjih nekoliko tjedana skočio u top 10. Sjećate se dijela teksta u kojem spominjem kako je u turniru sve moguće? Upravo je Virginia prošle godine ispisala povijest. Postali su prva ekipa koja je kao prvi nositelj ispala od 16. nositelja, izgubivši čak 20 razlike od Maryland-Baltimore Countyja. Ove sezone s dva potencijalna picka prve runde i željni osvete, definitivno su kandidati za odlazak do kraja. Kao šesti nositelj u turnir ulazi prošlogodišnji osvajač naslova Villanova. Bez četiri najbolja igrača iz prošle sezone teško će ponoviti uspjeh.
Srednji zapad predstavlja North Carolina, momčad koja je dvaput pobijedila Duke ove sezone, iako oba puta bez Ziona. Uz dva najbolja strijelca Camerona Johnsona i Cobyja Whitea, tu je pouzdani senior Luke Maye i treći regrut generacije Nassir Little. Sveučilište koje je posljednjih godina drmalo regijom, Kentucky, ove sezone moralo se zadovoljiti drugim mjestom, iako uz Keldona Johnsona, Ashtona Haggansa i PJ-a Washingtona ima dovoljno talenta za uključiti se u borbu.
Dvostruka mjerila
NCAA je organizacija koju pokreće isključivo novac. O tome uopće nema govora niti spora. Riječ je o organizaciji koja besramno iskorištava mladiće kao izvor zarade, a usput im uskraćuje najosnovnija prava. Najbolje je to prikazano u odličnom dokumentarcu "Fab Five", koji govori o generaciji sveučilišta Michigan koju su činili Jalen Rose, Chris Webber i Juwan Howard. Ukratko, riječ je o tri vrhunska srednjoškolska igrača koji su igrali na istom sveučilištu i popularizirali nove trendove poput crnih čarapa, dužih vrećastih nogavica i pozdrava na terenu. Uglavnom, mladi diljem Amerike su ih obožavali, utakmice su bile rasprodane, a televizijskih gledatelja je bilo više nego ikada.
Najupečatljivija scena je ona kada Chris Webber hoda gradom i vidi svoj dres u izlogu. Pita se kako je moguće da je cijena dresa 90 dolara, a on ne vidi ništa od toga. Štoviše, ako od navijača, prijatelja ili agenta na cesti dobije pet dolara da si kupi pizzu ili sok, može biti suspendiran. Na kraju je Webber zaista imao problema s NCAA-om oko primanja novca, ali to je druga priča.
Poanta je da NCAA ima dvostruke kriterije. Legitimno je zaraditi milijune dolara od utakmice Duke - North Carolina, ali ako neki igrač Dukea koji je prodao desetke tisuća dresova i u blagajnu organizacije donio milijune dobije ikakav novac sa strane, to je kršenje strogih pravila beskrupulozne organizacije. Predlagalo se uvođenje novčanih naknada za igrače, iako je bolja ideja ukinuti obveznu jednu sveučilišnu sezonu i omogućiti najvećim talentima odlazak u NBA direktno iz srednje škole, o čemu se ponovno priča posljednjih mjeseci. Time bi se u potpunosti natjeralo NCAA na modifikaciju trenutnih pravila jer bez top talenta nema ni top zarade. A svi znamo kako je novac na prvom mjestu.