BIVŠI hrvatski košarkaški reprezentativac Roko Ukić za Index komentira nastupe Hrvatske na turniru u Pireju, s kojeg je samo pobjednik otišao na Olimpijske igre u Parizu. Ovo su njegovi dojmovi nakon poraza od Grčke u finalu, a uoči još važnijih utakmica koje tek slijede.
Moramo znati gdje smo bili i da je ova utakmica bila nagrada za ovo i za prošlo ljeto koje smo odradili odlično. Vratili smo Hrvatsku na košarkašku kartu svijeta, nakon što smo prije godinu dana bili u podrumu. Imamo dobru reprezentaciju, ali nemamo elitnu reprezentaciju. Imamo par vrhunskih igrača, ali kao što se vidjelo protiv Grčke, imamo neke stvari koje nisu na nivou najboljih svjetskih ekipa.
Sesar je za utakmicu s Grčkom promijenio startnu petorku i umjesto Filipovića uveo Matea Drežnjaka. Time je dobio tijelo više, jer tako je mogao Smitha prebaciti na jedinicu, a Drežnjak je puno veći na poziciji dvojke. Tako je dobio na visini, iako sigurno nije računao na njegovu ovako sjajnu napadačku utakmicu u kojoj je postigao 15 poena i bio jedan od naših najboljih igrača te dokazao da se na njega može računati i u budućnosti.
Nismo podcijenili šut Grka, ali smo trebali izlaziti na Giannisa
Ne mislim da smo podcijenili šut Grka, nego smo znali da je Giannis igrač kojem moramo zatvoriti sve prilaze košu i skupljati obranu oko njega i to je rezultiralo da time kasnimo korak na šutu za tri poena. Papagiannis i Calathes su nas najviše iskažnjavali. Grčka je jako dobro šutirala na ovom turniru iako nema elitne šutere. Jednostavno su u dobrom momentu, iskoristili su prednost domaćeg terena i svoju kvalitetu te zasluženo osvojili turnir. Nemamo zašto plakati.
Energetski smo bili odlični, dobili smo skok, naši igrači su se zaista borili do zadnjeg atoma snage, ali za nešto više falilo je malo kvalitete.
Giannisa se puštalo na pet metara i moram priznati da mi nije jasno zašto mu, nakon što je pogodio prva dva šuta, nismo barem dignuli ruku. Ne mislim da bi nas zbog tog jednog koraka kojim bismo mu prišli kažnjavao prodorima jer je trenutačno na nekih 70% svojih objektivnih mogućnosti, dugo je bio bez utakmica.
A taj šut s pet metara ne iziskuje nikakav dodatan napor od njega. Kad mora u prodor, istrpjeti kontakt, otići na liniju slobodnih bacanja, nekad pogoditi, a nekad ne, to je puno teži način za igrati nego kad samo uzima šuteve s pet metara koje vježba cijelu karijeru, pa iako ga svi puštaju, on od sebe očekuje da ih pogađa.
Za nešto više treba se isprofilirati neki novi mladi igrač, a ja ga zasad ne vidim
Pred nama su sad dvije najvažnije utakmice, puno važnije od ovog turnira, koji je jako atraktivan, ali bitnije je imati kontinuitet na velikim natjecanjima, a Europsko prvenstvo je natjecanje koje još nikad nismo propustili i ne smijemo dopustiti. Iz te dvije utakmice protiv Bosne u studenom, koje će biti jako teške i zahtjevne, moramo izaći kao pobjednici, inače bi to bila katastrofa za ovu reprezentaciju jer ne bi imala novu šansu da pokuša napraviti dobar rezultat.
Ova ekipa igrala je na gornjoj granici svojih mogućnosti. Za nešto više treba se nadati da će se neki mladi igrač dodatno isprofilirati, ako je moguće na vanjskim pozicijama, iako ja takvog igrača još ne vidim.
Bitno je da svi naši nositelji ostanu zdravi i imaju dobre sezone, ali teško je od njih očekivati neki dodatni iskorak jer oni su već u zenitu svojih karijera, igraju jako dobro, na granici svojih mogućnosti. Treba nastaviti raditi i nadati se da će igrači iz drugog plana moći dati malo više ruke.