VELIKI broj ljudi koji posjećuju umaški teniski tjedan ne zna da iza tog ljetnog promo spektakla više ne stoji Slavko Rasberger. Iako već odavno u penzionerskim godinama, Rasbergeru je projekt Umag bio toliko bitan, da je uspio sebe izbrendirati prije no zvijezde koje je godinama dovodio: Thomasa Mustera, Marcela Riosa, Carlosa Moyu, Novaka Đokovića, Nikolaja Davidenka i naravno Gorana. Uspio je postati "veći" i od vlasnika licence, tvrtke Istraturist (odnosno njihovih vlasnika Zagrebačke banke) koja je jedva čekala da se riješi neumornog oca turnira.
Učinili su to nakon dvadeset godina suradnje na ATP-u i 33-godišnjeg staža Rasbergera u upravi njihove podružnice. Rasberger je stvorio Umag, ali ga je, što se njih tiče, prerastao. Da ne bi bilo zabune, umaški turnir za samoreklamu koriste svi koji ga posjećuju, razlikuju se tek poruke. Istraturist željela je promovirati turizam, Rasberger sebe jer je to, velikom većinom, zaslužio.
Skovao je plan preuzimanja licence od Istraturista i Zagrebačke banke, u čijem je vlasništvu kompletan umaški kompleks, preko inozemne tvrtke, no ovaj posao nije mu uspio. Prije dvije godine u sedlo je uskočio mladi lav, Vanja Božičković. S jednom sasvim drugačijom filozofijom. Iako mu vrijeme ni ove godine nije išlo na ruku, vikend je u potpunosti ispunio očekivanja. Dežurni moralisti, jasno, reći će da sve to nije tenis, već sponzorska parada ispraznosti, štikli i loših košulja. U tom slučaju mnogo ljudi, svih dobnih kategorija, želi biti isprazni, barem par dana u godini. Umag gori i to je ono što Božičković mora održati u post-rasberger eri. Zna se zašto je umaški turnir poseban, zašto ga je prenosio Eurosport, zašto ovdje reportaže rade BBC i CNN, i zašto su mu se mnogi, poput Carlosa Moye, tako rado vraćali.
Ipak, Božičković je napravio zaokret. Dok je Rasberger dovodio zvijezde, novi direktor organizacijski je razdvojio sport i zabavu i u svom dijelu posla, okrenuo se domaćim igračima. Nakon dugo godina opet smo gledali Croatian open, a pozivnice su također išle našim mladim nadama; Antoniu Vejiću, Mati Deliću i Mati Paviću. To je svakako najveća novost koju je ponudio dosadašnji marketinški stručnjak koji je surađivao i s teniskim savezom. Jasno da mu veze s Franjom Lukovićem, prvim čovjekom Zabe, koja drži kompletan umaški kompleks. No, Božičković se treba tek dokazati u narednim godinama. Prognozirao je da će nakon 1990. godine po prvi puta imati Hrvata u finalu. I pogodio je, možda mu i na drugim poljima treba vjerovati.