Foto: Guliver Image/Getty Images
POMALO paradoksalno, ali između dvaju nogometnih klasika koje nudi četvrtfinale Lige prvaka (Juventus – Barcelona u utorak te Bayern – Real u srijedu) pravi nogometni sladokusci kao najuzbudljiviji odabrat će treći dvoboj, čije se prvo poluvrijeme igra u utorak na legendarnom Westfalenu.
Mitski stadion u Dortmundu poprište je prve četvrtfinale utakmice Lige prvaka u kojoj će se u utorak, od 20:45, sučeliti Borussia i Monaco, a s obzirom na trenerske filozofije Thomasa Tuchela s jedne i Leonarda Jardima s druge strane, očekuje se spektakl i nogometni "vatromet".
Njemački sastav će predvoditi brzonogi Pierre-Emerick Aubameyang, a na drugoj strani prijetit će kolumbijska ''zvijer'' Radamel Falcao i Kylian Mbappe, 18-godišnje čudo od djeteta za kojim luduje cijela Europa.
Borussija je u natjecanju po skupinama zabila rekordnih 21 gol, a potom u osmini finala još četiri pogotka Benfici.
S druge strane, Monaco je najefikasnija momčad u ligama ''petice'', a na putu do osmine finala momčad iz Kneževine zabila je 15 golova, od toga šest golova u dvije utakmice protiv Cityja, kojeg je izbacila u osmini finala.
Njemački sastav ove sezone odigrao je i najefikasniji utakmicu u povijesti Lige prvaka. U natjecanju po skupinama Borussija je pobijedila varšavsku Legiju 8:4. Mnogi se pitaju mogu li Borussija i Monaco zabiti više.
"Želim da svi koji kupe ulaznicu i dođu na stadion uživaju u našem nogometu. Igrat ćemo napadački i želimo nadigrati naše suparnike," poručio je Tuchel, dok je mladi Borussijin veznjak Ousmane Dembele dodao: "Vjerujem kako nas očekuju dvije zanimljive utakmice s mnogo golova. Poštujemo Monaco, rezultati koje postiže ove sezone su sjajni."
I dok je momčad iz Dortmunda već dugi niz godina sinonim za nogometnu avangardu i ekipa koja garantira uzbudljiv nogomet, Monaco je za mnoge nogometne fanove pravo iznenađenje i osvježenje. Mladu momčad, čiju mrežu fantastično čuva Danijel Subašić, na početku sezone nitko nije očekivao ovako daleko, no portugalski stručnjak Leonardo Jardim stvorio je tim koji imponira atraktivnim i lepršavim nogometom.
Monaco i Jardim europski su nogometni hit, a novinar portala These Football Times Matt Gault u nedavnom članku pisao je o istaknutom, pragmatičnom i kreativnom nogometnom treneru - Leonardu Jardimu.
U nastavku prenosimo dijelove njegova članka.
Pod vodstvom portugalskog trenera rodom iz Venezuele Leonarda Jardima, Monaco je 25. veljače 2015. godine neočekivano pobijedio Arsenal 3:1. Jardim je unaprijed proučio protivnike i uočio je da su slabiji u drugome dijelu igre, pa je pripremio igrače tako da umjerenije igraju u prvoj polovici utakmice, a nakon stanke da pritisnu umorne igrače Arsenala.
Ruski milijarder Dimitrij Ribolovljev kupio je klub 2011. godine i započela je strategija velikog trošenja na poznate igrače, ali to nije bilo učinkovito, pa su se okrenuli jeftinijem pristupu, a to je razvijanje mladih talenata. Angažirali su Jardima koji je, iako ima samo 42 godine i nije nikad profesionalno igrao nogomet kao ni José Mourinho, vrlo iskusan trener.
U Sportingu je privukao pažnju na sebe
"S 27 godina počeo je raditi u A. D. Camachi, nakon 7 godina preselio se u Chaves, a zatim je trenirao Beiru-Mar, Bragu i Olympiakos, ali tek je u Sportingu CP počeo privlačiti pažnju. U godinu dana uspio je promijeniti poljuljani mentalitet kluba i dovesti ga do drugoga mjesta u finalu, pazeći na tradiciju kluba i ulaganje u mlade talente. Sedam takvih igrača - Rui Patrício, Cédric, Adrien Silva, André Martins, Wilson Eduardo, a posebno William Carvalho i Carlos Mané – istakli su se i doveli klub do kvalifikacija za Premier ligu.
Takav način rada osigurao mu je transfer u Monaco u srpnju 2014. godine. Klub nije kupovao profesionalna pojačanja i Jardim je imao ograničeni budžet za trening te je znao da se ne može toliko koncentrirati na strategije napada, nego se odlučio prilagoditi uvjetima i sposobnostima tima".
Novi način igre
Nakon odlaska kvalitetnih igrača Jamesa Rodrigueza i Radamela Falcaa, nije se žalio nego se usredotočio na mlade igrače poput Anthonyja Martiala i Yannicka Ferreiru Carrasca koji su napredovali i kasnije postigli transfere u velike klubove. Jardimov tim bio je kompaktan, uvježban i vrlo ga je teško bilo rastaviti. U šest utakmica u Ligi prvaka postigli su samo četiri gola, ali svejedno su završili na vrhu i Jardim je dobio velik broj obožavatelja.
U drugoj sezoni postupio je isto tako i završili su na trećem mjestu. A onda se pojavila prilika za revoluciju kada su se vratili Falcao iz Manchestera i Valeré Germain iz Nice. Klub je kupio još nekoliko kvalitetnih igrača, Kamila Glika, Djibrila Sidibéa i Benjamina Mendyja. S takvom grupom mladih talenata i iskusnih profesionalaca Monaco je ostvario broje pobjede i postao je poput Ferrarija u svijetu nogometa.
Jardim kao trener
Jardim voli dinamiku i ne voli se ograničavati jednim tipom formacije. On stalno procjenjuje igru i okolnosti, prilagođava se situaciji i postupa u skladu s tim. Igračima su se znatno poboljšale tehničke vještine i igraju vrlo intenzivno. Jardim je svojim doprinosom u klubu postao jedan od najsvestranijih, najkreativnijih i najpoštovanijih trenera u europskom nogometu, čiji je klub uspio nadigrati druge klubove poput Real Madrida, Barcelone, Chelseaja i Bayerna.