GODIŠNJE okupljanje ljubitelja Wartburga najbolji je dokaz da je ovaj automobil ostavio trag i u našoj zemlji, gdje brojimo zadnje primjerke.

Auto snova stanovnika DDR-a, a za sve ostale izdržljivo radno vozilo - to je bio Wartburg. Pozicionirao se iznad Trabanta i često se smatrao automobilom više srednje klase. Bio je to solidan i komforan istočnonjemački automobil (i karavan) s odvojenom šasijom i rastrošnim dvotaktnim trocilindričnim motorom od 50 KS.

Trošio je više od Stojadina, ali je bio jeftiniji i udobniji, pa ne čudi što je lako stekao popularnost i na našim prostorima. Uostalom, 500 litara prtljažnika u limuzini ni danas nije mala stvar. A tu je i gotovo pola tone službeno definirane nosivosti, u praksi i dvostruko više.

Priča kreće 1966. godine

Prvi automobil s imenom Wartburg bio je model 311 iz 1955. godine. Smatrao se vrlo modernim automobilom svog vremena te se čak izvozio u SAD. Međutim, njegova zaobljena karoserija s vremenom je zastarjela.

Kada je u lipnju 1966. predstavljen Wartburg 353, njegova je zadaća bila zamijeniti model 311 i osigurati budućnost tvornice Automobilwerk Eisenach.

Novi Wartburg izgledao je vrlo moderno. Karoseriju čistih linija dizajnirao je Hans Fleischer uz suradnju dizajnera Clausa Dietela i Lutza Rudolpha. Uglati oblik savršeno je odgovarao trendovima kasnih šezdesetih godina.

Ovjes je za tadašnje istočne zemlje bio vrlo moderan. Neovisni ovjes svih kotača, dvostruka poprečna ramena sprijeda, kosi kraci straga, prednji pogon i konstrukcija koja nije zahtijevala puno održavanja osiguravali su vrlo dobre vozne osobine.

Automobil je dobio i električni sustav od 12 V te potpuno sinkronizirani mjenjač, što je pokazivalo da su inženjeri u Eisenachu znali razvijati suvremena rješenja.

S druge strane, srce automobila ostalo je tehnički zastarjelo. Riječ je o vodom hlađenom trocilindričnom dvotaktnom motoru obujma 993 kubnih centimetara, čiji korijeni sežu sve do prijeratnih DKW konstrukcija.

Dvotaktni motor ostao je zaštitni znak Wartburga. Prepoznatljivo "brundanje", plavi dim iz ispuha i miris mješavine ulja i benzina bili su sastavni dio iskustva vožnje. Unatoč skromnim brojkama na papiru, automobil je pri nižim okretajima djelovao živahnije nego što bi se očekivalo.

Dok su zapadni proizvođači tijekom sedamdesetih i osamdesetih razvijali moderne četverotaktne motore, sigurnije automobile i aerodinamičnije karoserije, Wartburg je ostao gotovo nepromijenjen.

Godine 1975. stigla je verzija 353 W, a 1985. redizajn s novim prednjim dijelom, modernijim rasplinjačem i nizom tehničkih dorada. Ipak, osnovni koncept ostao je isti.

To je postalo najveći problem automobila. Ovjes je i dalje bio kvalitetan, unutrašnjost prostrana, a praktičnost visoka, ali dvotaktni motor i zastarjela karoserijska konstrukcija sve su više pokazivali godine.

Zanimljivo je da su u Eisenachu razvijeni brojni moderni prototipovi. Jedan od njih bio je Wartburg 355 s velikim stražnjim vratima, predstavljen 1968. godine, koji je na neki način pretekao koncept prvog VW Passata iz 1973.

No državni vrh DDR-a odbacio je projekt uz komentar da je riječ o "automobilu za playboyeve".

Posljednji pokušaj spašavanja

Tek tijekom osamdesetih godina Wartburg je dobio suvremeniji motor. Nakon velikih financijskih i tehničkih ulaganja ugrađen je Volkswagenov benzinski motor izrađen po licenci.

Tako je 1988. nastao Wartburg 1.3. Međutim, njegova cijena bila je više od trećine viša od dotadašnjeg modela 353 W.

Nakon političkih promjena i pada Berlinskog zida marka Wartburg nije uspjela preživjeti. Proizvodnja je ugašena u travnju 1991. godine.

Danas se u Eisenachu proizvode Opelovi automobili.

Od izvoznog hita do kolekcionarskog primjerka

Od ukupno 1.225.429 proizvedenih Wartburga 353, čak 676.837 primjeraka izvezeno je u inozemstvo.

U prvim godinama model se prodavao čak i u Velikoj Britaniji pod imenom Knight, kao i u Zapadnoj Njemačkoj. Kasnije se izvoz uglavnom usmjerio prema zemljama istočnog bloka zbog sve strožih ekoloških propisa na Zapadu.

Belgija je ostala jedno od rijetkih zapadnih tržišta vjernih Wartburgu.

U Eisenachu su čak pokušali razviti verziju s Renaultovim četverotaktnim motorom za zapadna tržišta, no projekt je u posljednji trenutak otkazan.

Danas traženi klasik

Unatoč tehničkim manama, Wartburg je stekao vjernu bazu obožavatelja. Vlasnici i danas cijene jednostavnu mehaniku, lako održavanje i jedinstven karakter automobila.

U Njemačkoj je registrirano oko 9.100 Wartburga, a dobro očuvani primjerci postižu sve više cijene. Za najbolje očuvane primjerke traži se i oko 10.000 eura.