KOLIKO god se trudili učiniti automobile pouzdanima, pogreške su neminovne, baš kao i opozivi koji ih prate.

Sve je jasno osim možda faznog pomaka između detekcije pogreške i opoziva. Naime, opoziv je velika neugodnost za proizvođača, posebno u autoindustriji, pa se nerijetko događa da se opoziv nastoji zamaskirati, a ponekad i odgoditi. 

Upravo na to ukazuje studija nedavno provedena na Sveučilištu Indiana. Istraživanje je provela Kelley School of Business, a rezultati pokazuju kako se 73% opoziva objavljuje kroz klastere, i to tek nakon što se svi sudionici temeljito dogovore. 

Studija je provedena na 3117 opoziva u razdoblju od 1966. do 2013. godine, a pokazala je kako je u tom razdoblju formirano 266 različitih klastera. Formirani su prosječno nakon 16 dana od detekcije konstrukcijske pogreške u proizvodu.

A takav postupak utječe i na burzu pa je logično da proizvođač koji objavi opoziv pretrpi najveći financijski udarac. Od šest proizvođača na burzi (Chrysler, Ford, General Motors, Honda, Nissan i Toyota) u samo 9% slučajeva opoziv su predvodili proizvođači. A Toyota je tu izuzetak jer je bila nositelj opoziva u čak 31% slučajeva. 

"Autoproizvođači svjesno ili nesvjesno odgađaju opoziv sve dok se ne mogu uspješno sakriti unutar stada", mišljenja je George Ball, profesor sa Sveučilišta Indiana. Stoga predlaže da američki NHTSA zahtijeva od proizvođača da ne odgađaju opozive i da evidentiraju datum kad je kvar uočen. U ekstremnim slučajevima takva odgoda znači više prometnih nesreća, pa čak i smrtnih slučajeva, što nije vrijedno izgubljenih prihoda. Sreća u nesreći je da danas većina opoziva nije toliko opasna i sve češće se radi o preventivnim pregledima.