OD POČETKA 2024. vozači koji nakon prometne nesreće napuste mjesto događaja prije nego što postupe po zakonu mogu doživjeti ozbiljan financijski udar zbog gubitka prava iz obveznog osiguranja.

To se odnosi na situacije u kojima vozač ode prije nego što, primjerice, ispuni Europsko izvješće o nesreći, razmijeni podatke s drugim sudionikom ili, u slučaju ozlijeđenih i poginulih, obavijesti policiju. Novčanu kaznu zbog napuštanja mjesta nesreće mnogi će još nekako preživjeti, ali s gubitkom prava iz obveznog osiguranja nije se za igrati, podsjeća HAK Revija.

Važno je pritom naglasiti da to ne znači da oštećena osoba ostaje bez naknade štete. Osiguranje će oštećeniku isplatiti štetu, ali potom od odgovornog vozača može tražiti povrat isplaćenog iznosa, i to najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća, uz kamate i troškove.

Postoje i iznimke. Vozač ne gubi prava ako je privremeno napustio mjesto nesreće sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, primjerice radi pružanja pomoći ozlijeđenima, odlaska po liječničku pomoć ili obavještavanja policije.

No što ako je jedini dokaz protiv vas snimka nadzorne kamere? Možete li se tada jednostavno pozvati na nezakonit dokaz i izbjeći odgovornost?

Što kaže zakon?

Prekršajni zakon propisuje da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način. Nezakoniti su dokazi oni koji su pribavljeni kršenjem Ustava, zakona ili međunarodno zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života.

Nezakoniti su i dokazi pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka ako je to izričito predviđeno zakonom, kao i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Zvuči kao moguć izlaz za svakoga tko se našao na snimci nadzorne kamere. No sudska praksa pokazuje da takvi prigovori, barem kada je riječ o snimkama javnih mjesta i nadzoru prometa, uglavnom ne prolaze.

Što je s kamerama u prometu?

Kamera je danas posvuda: na cestama, benzinskim postajama, tunelima, parkiralištima, trgovinama, privatnim objektima. Neke rade, neke ne rade, neke čuvaju snimke kratko, neke dugo. Zato se često postavlja pitanje gdje završava nadzor, a gdje počinje povreda privatnosti.

Sudovi, međutim, u prometnim predmetima zauzimaju prilično jasno stajalište: svi koji sudjeluju u prometu na cesti znaju da mogu biti snimljeni i time se, samo po sebi, ne zadire u privatnost osobe koja upravlja vozilom.

Fotografija vozača unutar vozila nastala prilikom nadzora vozača i vozila u prometu na cesti može biti zakonit dokaz. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u presudi Ppž-6540/2023 od 25. travnja 2024. zauzeo je upravo takvo stajalište.

Sud je naveo da, prema Prekršajnom zakonu, kada ovlaštena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti neposredno utvrdi počinjenje prekršaja ili ga utvrdi odgovarajućim tehničkim uređajima te o tome sastavi službenu bilješku ili tehničku snimku, takvi materijali predstavljaju valjane dokaze u prekršajnom postupku. Drugim riječima, policijske fotografije, tehničke snimke, službene bilješke i zapisnici mogu se koristiti kao dokaz.

"Svi koji sudjeluju u prometu mogu biti snimljeni"

U konkretnom predmetu žalitelj je tvrdio da fotografija vozača unutar vozila, nastala prilikom nadzora prometa, nije zakonit dokaz. Sud je to odbio. Pozvao se na Zakon o sigurnosti prometa na cestama, prema kojem policijski službenici imaju ovlasti nadzirati vozila, vozače i druge sudionike u prometu. Taj zakon ujedno propisuje da se kao dokaz u prekršajnom postupku mogu koristiti fotografije, tehničke snimke, službene bilješke i zapisnici.

Sud je istaknuo da je fotografija vozača nastala na javnom mjestu, prilikom nadzora vozila i vozača. Svi koji sudjeluju u prometu na cesti znaju da mogu biti snimljeni, pa se time ne zadire u privatnost osobe koja upravlja vozilom. Sud je odbacio i tvrdnju da je riječ o svojevrsnoj pretrazi vozila. Kako je navedeno, ne obavlja se pretraga prijevoznog sredstva niti se ulazi u unutrašnjost vozila.

A što je s kamerama koje nisu policijske?

Jasno je što vrijedi za policijske kamere i uređaje za nadzor prometa. No što je sa snimkama benzinskih postaja, trgovina, tunela, parkirališta ili privatnih kamera koje snimaju i dio javnog prostora?

Sudovi i takve snimke mogu prihvatiti kao dokaz, osobito ako se odnose na javni prostor. Pritom treba razlikovati pitanje zaštite osobnih podataka od pitanja može li snimka biti dokaz u postupku. Eventualni propusti oko oznaka videonadzora ne znače automatski da snimka javnog mjesta postaje nezakonit dokaz.

Županijski sud u Puli u rješenju Kž-303/2019-7 od 4. studenoga 2019. zauzeo je stav da snimka nadzorne kamere privatne osobe nije nezakonit dokaz samo zato što ju je snimio oštećenik.

U tom slučaju kamera je snimala prostor oko kuće, ali i javni prostor, odnosno parkiralište ispred kuće. Sud je ocijenio da se, s obzirom na to da se snimke odnose na javni prostor, ne može prihvatiti tvrdnja da je time narušena privatnost okrivljenika. Sud je dodao da se ne radi o snimkama nastalim u okviru posebnih dokaznih radnji za koje vrijede druga pravila, niti su pribavljene na način koji bi ih činio nezakonitima.

Zaključak je bio jasan: snimke nadzornih kamera javnih mjesta, poput ulica, trgova i sličnih prostora, mogu biti dokazi na kojima se temelji sudska odluka, neovisno o tome tko je vlasnik kamere.

Vrhovni sud o kamerama na benzinskoj postaji

Slično stajalište ranije je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske. U predmetu koji se odnosio na snimku videonadzora s benzinske postaje, optuženik je tvrdio da snimka nije zakonit dokaz jer na benzinskoj postaji nije bilo obavijesti o snimanju i jer nije pristao na to da bude snimljen. Sud to nije prihvatio.

Prvostupanjski sud zaključio je da su fotografije s benzinske postaje nastale putem videonadzora na javnom mjestu, pa se time ne zadire u privatnost osoba koje se ondje kreću. Vrhovni sud prihvatio je takvo stajalište.

U sudskoj praksi prihvaćeno je da snimke nastale videonadzorom na javnim mjestima, poput trgova, tunela, mostova, trgovina, banaka i sličnih prostora, mogu predstavljati dokaze na kojima se temelji sudska odluka.

Snimka javnog mjesta može biti dokaz

Zaključak je jednostavan: ako vas kamera snimi na javnom mjestu, posebno u prometu, teško ćete se uspješno braniti tvrdnjom da je riječ o nezakonitom dokazu samo zato što niste pristali na snimanje ili niste primijetili obavijest o videonadzoru.

To ne znači da je svaka privatna snimka automatski zakonit dokaz. Drugačija pravila mogu vrijediti ako se snima privatni prostor, ako je snimka pribavljena na očito nezakonit način ili ako se zadire u intimnu i zaštićenu sferu privatnosti.

No kada je riječ o prometu, javnim površinama, benzinskim postajama, parkiralištima, tunelima i sličnim mjestima, sudska praksa ide u smjeru da takve snimke mogu biti valjan dokaz. Drugim riječima, napustite li mjesto nesreće i mislite da vas nitko nije vidio, snimka kamere može biti sasvim dovoljna da vas se pronađe i kazni. A od početka 2024. posljedice više ne moraju stati samo na novčanoj kazni.