Tekst i foto: Miljenko Nikolić

MAHINDRA, na hrvatskom tržištu najnovija i samim time najslabije poznata automobilska marka, iza sebe ima dugu tradiciju gradnje terenskih vozila. Njen najnoviji proizvod globalno je prisutan već nekoliko sezona, a nudi se u dvije karoserijske izvedbe, zatvorenoj SUV i s klasičnim tovarnim sandukom straga, poznatijim pod terminom pick-up. Potonji smo i sami testirali, a opravdanje pronašli u većoj konkurentnosti.

Mahindra&Mahindra je indijska kompanija koja se između ostalog bavi i proizvodnjom terenskih vozila, i to naglašeno radnog karaktera. Još od 1945. godine kada se krenulo sa sklapanjem prvih Willysa u Mahindri su znali da u zadovoljenju osnovnih potreba šminki nema mjesta.

Izdržljivost i prohodnost su prioriteti, a potom i tovarne mogućnosti, ali uz preduvjet niske cijene. Upravo tu su "istočnjaci" bez konkurencije. Tko je jednom sjeo u Ladu Nivu i sišao s asfalta znat će dobro o čemu govorimo. Mahindrin posljednji model koji je ujedno označio njen povratak u Europu donosi i dašak novih stremljenja, a to je da i u nekim drugim granama uzdrmaju konkurenciju. Mehanikom već mogu konkurirati, pa preostaje da se na solidnoj osnovi poradi na kvaliteti, ergonomiji i dakako tzv. "asfaltnim performansama".

Upravo zato prvu šansu smo odlučili dati pick-up izvedbi modela jer je u tom segmentu konkurencija skromnija, a i lakše se mogu oprostiti neke manjkavosti za koje smo već na početku bili sigurni da će ih biti. Uostalom, ako i dvostruko skuplja (radna) vozila smiju zastraniti, gdje neće "Indijac".

I evo prve zablude, jer ovo vozilo je nominalno indijsko, ali u njegovoj konstrukciji obiluje dijelova i iskustva renomiranih zapadnih proizvođača, američkih (Lear, Visteon, Dana, Borg Warner), europskih (AVL, Behr, Bosch, Lotus, Sylea), japanskih (Fuji, Miyazu) i korejskih (Wooshin). Milijuni su utrošeni na modernizaciju proizvodnih kapaciteta i samog vozila, a sve s ciljem dobivanja globalno konkurentnog proizvoda.

Prvi kontakt s vozilom lagano nas vraća u prošlost, evocirajući uspomene na prve korejske terence koji su u nas dočekani s blagom nevjericom, a onda postali i tražena roba. Pomalo nespretno odmjereno vozilo u odnosu na recimo Ssangyonga još i djeluje skladno, no osjeća se kako ovdje stil nije primaran.

Dojam masivnosti i neuništivosti ovog petmetarskog kamioneta javi se prvi, a potom i kako ovo vozilo stilski ne zaostaje puno, možda generaciju dvije. Čak štoviše, s vitlom, ojačanjima od čeličnih cijevi, markantnim terenskim gumama i vanserijskom visinom (13 cm viša od Hiluxa) Goa budi strahopoštovanje, ali i izaziva interes zbunjenih prolaznika. Sve zanima čije je ovo vozilo, koji je motor i koliko to sve košta. Nešto kasnije dat ćemo i te odgovore.

Nakon što se konačno uspnete i promolite glavu kroz kamionska vrata očekuje vas poveća kabina u DC izvedbi predviđena za boravak četiri, odnosno u nešto manje komfornom postavu i pet odraslih osoba.

Sasvim očekivano, dizajnerski i kvalitetom materijala Goa ne može konkurirati, a vidljive su i nespretnosti kroz neke detalje nesvojstvene aktualnim trendovima. Uzmemo li u obzir da je vozilo Mahindra u koordinaciji s partnerima razvijala 18 mjeseci te kako se radi o osnovnoj konfiguraciji s volanom postavljenim na desnoj strani u konačnici možemo biti zadovoljni, čak i sa ergonomijom.

Da, sjedala su pretvrda, kut i promjer volana su daleko od optimalnog, prekidači ventilacije i poluga volana zapinju, a za ručno podešavanje retrovizora treba se dobrano protegnuti. No ipak, sve je još uvijek iznad očekivanja, dok ponuda opreme čak i iznenađuje. Premda klima pozna samo dva stupnja rada, činjenica je da spada u serijsku opremu, kao i el. podizači sva četiri bočna stakla, ili pak ventilacijski otvori u drugom redu sjedala.

Dakle, nakon prvotnog privikavanja na okolnosti vozača očekuje izraženo visoka pozicija za upravljačem, pregledna ploča s instrumentima i korektno postavljen mjenjač. Pretinaca ne nedostaje, posebno onih čudnog oblika koji savršeno odgovaraju odlaganju kutije cigareta ili mobilnog telefona.

S obzirom da se radi o radnom vozilu namijenjenom boravku u osami izvan asfalta, sigurnosna oprema je dostupna uz doplatu, a tiče se ABS-a i zračnih jastuka. Puno korisnijim se čini zakretni prekidač za regulaciju pogona. Da, elektronski nadziran sustav izbora tipa prijenosa koji uključuje i redukciju te LSD (limited slip differential) blokadu diferencijala s djelomičnim proklizavanjem dio su serijske opreme. Od posebnosti spomenimo follow-me-home rasvjetu i nešto što nigdje nismo sreli, a to je rasvjeta motornog prostora.

Polako dolazimo i do motora. Mahindra Goa je pokretana 2.5-litrenim turbodizelašem sa intercoolerom i common-rail sustavom ubrizgavanja goriva. Motor je razvijen u suradnji sa austrijskim AVL-om i Boschom, a razvijen je na osnovi PSA-ovog 2,6 litrenog dizelaša. Razvija 108 KS i 250 Nm, nominalno malo, no u kombinaciji s odlično odmjerenim ručnim mjenjačem sasvim dovoljno.

Snage ne nedostaje bez obzira na opterećenje, no valja imati na umu kako se radi o vozilu teškom preko dvije tone kojem u genu nije zapisana agilnost. Bez žurbe ovdje je osnovna premisa, pa i zbog predgrijavanja valja pričekati do startanja motora. Kultiviran rad motora je primjetan, kao i da je podešen da snažno vuče od nižih okretaja, već od 1.400 o/min.

Uz motor jednako uvjerljivi su mjenjač i servo upravljač. Njima se barata bez većih napora, a za jedno radno vozilo su zadovoljavajuće preciznosti. Standardna postava je pogon na stražnje kotače, a po potrebi se kontrolerom na konzoli između prednjih sjedala može uključiti pogon na sva četiri kotača ili pogon na sva četiri kotača sa redukcijom.

Na skliskoj podlozi potrebna je pažnja u postavu sa stražnjim pogonom, najviše zbog nezahvalnog raspodjela masa sa laganim stražnjim krajem (sklonost zanašanju), a valja imati na umu izostanak ABS sustava i terenu naklonjene gume.

Mahindra Goa na cesti se ponaša predvidivo, prazna voli poskakivati (lisnate opruge straga), dok je na terenu nezaustavljiva, toliko da vitlo u pravilu ostaje neiskorišteni dodatak na vozilu. Još jedan zanimljiv podatak vezan je uz potrošnju goriva, koja u pravilu ne prelazi 10 l/100 km - neočekivana štedljivost za vozilo koje u punom opterećenju prelazi granicu od tri tone.

>> Baza automobila: Mahindra Goa Pick-up

A sada ono najbolje gdje ostali zapinju - cijena. Mahindra Goa 4x4 u pick-up izvedbi stoji  134.000 kn, dok testna izvedba s ponekom doplatom i akcijskim popustom zaokružuje cijenu na oko 150.000 kn. Nema sumnje da se radi o odličnoj cijeni, posebno kada se uzme u obzir kako se radi o rasnom offroaderu velikih tovarnih mogućnosti. Nedorečenosti koje nitko ne opovrgava padaju u drugi plan, a Goa se u svojem pick-up izdanju postavlja visoko na ljestvici ponude segmenta.