MALO JE ŠTO ljepše od opranog i izglancanog automobila koji se sjaji na suncu. Stoga ne čudi kako puno ljudi pranje automobila doživljava kao drag posao, čak i svojevrsni užitak.

U motoriziranoj Europi ova se aktivnost razvila u pravi ritual, osobito šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon "gospodarskog čuda" iz 1950-ih, sve je više ljudi moglo ostvariti svoj san o posjedovanju vlastitog automobila. Ovo ne samo da je promijenilo individualnu mobilnost već je i učinilo ljude ponosnima na svoje novo vlasništvo.

Subotnje pranje i utakmica na radiju

U subotu poslijepodne automobil je pažljivo ručno opran i izglancan do visokog sjaja. Ritual se smatra savršenim ako ga prati prijenos nogometa na radiju u automobilu.

U Sjedinjenim Američkim Državama masovna motorizacija započela je ranije nego u Europi, a tu su izgrađene i prve autopraonice. Inicijatorima ove ideje smatraju se Frank McCormick i J. W. Hinkle. Svoju prvu autopraonicu otvorili su 1914. u Detroitu, Motor Cityju, i nazvali je Automobile Laundry.

Pridržavali su se principa koji se koristio za montažne trake u industriji proizvodnje automobila: jasna podjela rada između različitih stanica duž proizvodne trake. Međutim, sustav još nije uključivao mehaničke radnje. Umjesto toga, zaposlenici su gurali vozila kroz pogon gdje su se pojedini radni koraci također izvodili ručno.

Prve rotirajuće četke

Danas su mehanički sustavi pranja automobila dobro etablirani. Godine 1962. njemački izumitelji Johann Sulzberger i Gebhard Weigele prijavili su patent za "automatsku autopraonicu za motorna vozila".

Tehnologija čišćenja uključivala je dvije rotirajuće četke na tračnicama koje se okreću oko automobila. Sustavi za pranje automobila koji se temelje na istom principu još uvijek postoje u modernim objektima. Međutim, više ne koriste čekinje. Umjesto toga, oni imaju nježniji pristup koristeći tekstilne ili pjenaste trake.

Postoje dvije strategije za automatsko pranje automobila. Automobil ili stoji nepomičan u sustavu portala dok četke i mlaznice prolaze preko njega ili se mehanički prenosi kroz sustav pranja automobila. Tijekom ovog putovanja kroz autopraonicu, vozač sjedi u vozilu i može gledati proces kroz prozore. 

Funkcija pranja 21. stoljeća

Koliko je pranje važno govori i praksa koju je uveo Mercedes-Benz. Naime, dostupna je tzv. "funkcija pranja", i to u modelima GLS i GLA, koja cjelokupno iskustvo čini mnogo praktičnijim.

Dovoljna je jedna naredba za preklapanje vanjskih ogledala, zatvaranje bočnih prozora i kliznog krovnog otvora, deaktiviranje senzora za kišu i postavljanje klima-uređaja na recirkulaciju zraka. Kada automobil napusti autopraonicu, automatski sustav poništava sve ove postavke čim vozilo ubrza na više od 20 km/h.

Tijekom godina, broj koraka dodanih procesu pranja stalno se povećavao, npr. feniranje i prije svega faza konzerviranja. Između ostalog, vrući vosak štiti sjajnu boju nakon čišćenja. Danas se ne morate brinuti o okolišu, čak ni uz vrhunsku njegu koja uključuje sve dodatke. To je zato što trenutna tehnologija reciklira većinu korištene vode i filtrira kritične tvari poput ulja.

Pazite na otpadne vode

Međutim, mnogi vlasnici automobila još uvijek peru svoja vozila ručno. U ovom procesu morate paziti na neke stvari. Pranje automobila na cesti nije preporučljivo, a u nekim je zemljama i zabranjeno.

U vlastitom dvorištu za čišćenje automobila smijete koristiti samo čistu vodu i spužvu ili četku, a otpadne vode ne smiju dospjeti u kanalizaciju ili vodotoke. Uobičajeni je postupak da se grube prljavštine riješite pomoću visokotlačnog čistača, a zatim se lak može oprati autošamponom.