POTICAJ ZA KUPNJU zvuči zanimljivo i hvalevrijedno, ali je li uistinu tako? Velikim financijskim injekcijama - na različite načine dobivenima od samih građana - olakšavati nekim drugim građanima nabavku skupe robe u krajnjem je slučaju moralno upitno. Superhikovskim principom uzimanja siromašnima da bi se davalo bogatima dolazimo do situacije da financijski profitira vrlo mala skupina ljudi koja ionako baš ne spaja kraj s krajem.

Niti najbogatiji ne daju ništa

Međutim, hrvatska država to radi već godinama, a trebala je i ove. Lipanj je bio uobičajeni mjesec kada je Fond za zaštitu okoliša raspisivao poticaje za kupnju električnih i hibridnih automobila. To se ove godine nije dogodilo, uz objašnjenje kako će se promijeniti model financiranja, koji nije bio niti blizu savršenom. Kao novi datum je onako okvirno  bila navedena jesen, ali za sada još nema preciznog datuma početka davanja poticaja. Naravno, ako ih uopće bude.

Nije, moramo priznati, Hrvatska jedina koja gura prodaju ekoloških vozila. To radi još 20 zemalja EU, a iznimke su Belgija, Bugarska, Danska, Finska, Latvija, Slovačka i Švedska te bogate Švicarska i Norveška. Upravo je činjenica da one najbogatije zemlje više ne žele pomagati kupnju vrlo znakovita.

Posebno tu moramo izdvojiti Norvešku koja kupcima električnih vozila godinama nije naplaćivala carinu i PDV, opraštala im je plaćanje poreza, cestarina, brodarina i mostarina te parkiranje. Štoviše, električni su automobili smjeli voziti na trakama inače rezerviranima za autobuse, a njihovi su ih vlasnici smjeli puniti na račun zgrade. Međutim, tko je jamio, jamio je i ukinute su gotovo sve te privilegije. 

Doduše, Norveška je barem uspjela u namjeri da se lijep dio voznog parka prebaci na ekološka vozila, a Hrvatskoj nije uspjelo čak niti to. Zaista, potpomognuti svake godine kupnju nekoliko stotina vozila u smislu ekološkog poboljšanja milijunskog voznog parka efikasno je kao pišanje na šumski požar. Tako su u Hrvatskoj kratkoročno profitirali tek prodavatelji automobila te oni "najbržeg prsta", koji su manje platili svoje Renaulte Twingo, Dacie Spring i Tesle.

Umjesto u kupnju automobila, treba ulagati u infrastrukturu

Proizvod koji treba poticaj da bi se prodavao, bolje da se i ne prodaje. Ako se pogleda šira slika, poticaji nisu dobri niti trgovcima vozila. Oni bi trebali nastojati prodavati ekološka vozila tijekom cijele godine, uvjeravajući kupce u prednost takvog koncepta, a ne biti osuđeni da čekaju milost države. Svjesne su manjkavosti sustava i brojne zemlje koje poticaje za kupnju vozila sve više pretvaraju u poticaje za izgradnju infrastrukture, što ima znatno više smisla. 

Također, državni bi novac bio bolje iskorišten kada bi se ulagao u kupnju flota električnih vozila za državne institucije. Primjerice, policija u Tirani vozi električne ili plug-in verzije Hyundai Kone. Nije to novost za njih jer još su 2016. godine u svoju flotu dobili prve Volkswagene e-Golf. Doduše, taj je početak ispao poprilično problematičan jer tada u Tirani, osim onih ispred policijskih stanica, baš i nije bilo punjača. Tako su nesretni albanski čuvari zakona često ostajali nepokretni, bez struje, ali namjera je bila plemenita. Ako zaista želimo zeleni vozni park, upravo su velike državne flote idealna prilika za početak takve transformacije.