I DALJE SE VUKU repovi iza novog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - izglasanog 15. prosinca prošle godine - a o kojem je Index već pisao u kontekstu činjenice kako zakonodavac sada propisuje da sudionici u prometnoj nezgodi moraju imaju ispunjeno Europsko izvješće ili izmijenjene podatke, a ako ne žele izgubiti prava o osiguranju.

Međutim, sada se iz Zakona izvukla nova tema, a ona se tiče odredbe u stavku 7, član 7., koji kaže sljedeće: “U postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala.” Ta je odredba odmah izazvala reakcije sa svih strana - automobilskih servisa, osiguravatelja i javnosti - gdje je svatko odredbu objasnio kako njemu odgovara. Tako je, kako piše Auto klub, likovala Hrvatska udruga auto struke izjavivši kako to znači kraj monopola osiguravatelja u formiranju cijena. Odgovorio je direktor Hrvatskog ureda za osiguranje Hrvoje Pauković koji je ovakvo je tumačenje odredbe zakona ocijenio kao običnu manipulaciju. Javnost, pak, misli kako će takvom “liberalizacijom” proći bolje. A vrlo vjerojatno neće.

Upitna procedura

Naime, prije svega moramo reći kako sada još niti izdaleka nije sigurno kako će ići kompletna procedura, jer to mora detaljno propisati svojim pravilnikom Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa). 

Kada je riječ o odnosima osiguravatelja i servisera, oni su oduvijek bili neka kombinacija ljubavi i mržnje. S jedne strane serviseri su pokušavali nabiti što skuplju satnicu kako bi zaradili više od svake štete, a osiguravatelji im je nisu željeli platiti. S druge strane, osiguravatelji su preferirali ovlaštene servise te znatno pojednostavljivali proceduru isplate ako se popravak događao tamo, što je bio problem nezavisnim servisima.

Dakle, čemu se običan čovjek može veseliti? Malo čemu, a vjerojatno će i nastradati. Krenimo s procjenom štete. I dosad je svatko imao pravo priložiti nalaz neovisnog stručnjaka o šteti na vozilu. Međutim, kako kaže sudski vještak Branimir Kučko, procjenitelji su osiguravajućih kuća - generalno gledajući - vrlo rijetko procjenjivali na štetu svojih osiguranika jer se, konačno, posao na popravku vozila trebao korektno napraviti. Dakle, imati vlastitu procjenu ne znači ništa posebno, a ona će se morati platiti, i to nekih stotinjak eura.

Duge sudske parnice

Nadalje, mjesto popravka štete. I ovdje je korisnik i do sada imao mogućnost biranja, samo što su stvari uvijek išle glađe ako su osiguravatelj i radionica imali neki ugovor. Niti jedan serviser neće dati povoljniju ponudu oštećenom jer ionako ne plaća račun on, nego osiguravatelj. Ako oštećeni odabere neku radionicu, a ona osiguravatelju ispostavi enorman račun, može se očekivati samo jedno: dugi sudski proces. Osiguravatelji imaju vojske svojih odvjetnika i sigurno im ne pada na pamet platiti štetu više nego što ona vrijedi.

A, na koncu konca, čak da se osiguravatelji  “prisilno” stave u poziciju da moraju nešto platiti više nego što misle da objektivno moraju, napravit će jedino moguće, a što su nam i potvrdili sugovornici iz te industrije: značajno poskupiti policu osnovnog osiguranja. I opet će se trošak tog “rata” preliti na džepove građana.