BITI glumac znači biti spreman na gotovo sve što uloga zahtijeva, uz određene osobne granice. Ipak, postoje stvari koje čak i najiskusnijim glumcima izazivaju nelagodu ili strah. Takve situacije često traže snažnu emocionalnu izloženost i intimnost pred kamerama. Za neke glumce upravo su takvi trenuci najteži dio posla.

Za Adama Sandlera to je - plakanje pred kamerama. Iako mnogi glumci posežu za tehnikama ili umjetnim suzama, Sandleru su scene koje zahtijevaju jecaje posebno neugodne jer, kako sam priznaje, u stvarnom životu gotovo nikada ne plače, prenosi Far Out Magazine. Skripte koje od njega traže da se emocionalno "raspadne" izazivaju u njemu snažan osjećaj nelagode. Upravo zato takve scene doživljava kao veliki osobni izazov.

"Jednostavno nisam tip koji puno plače"

Sandler je o toj temi govorio u razgovoru za The Hollywood Reporter. "Kad u scenariju vidiš da tvoj lik nekontrolirano plače, pomisliš: 'Jebote.' To me ne veseli. U stvarnom životu mislim da sam zaplakao jednom - jednostavno nisam tip koji puno plače", podijelio je. Unatoč tome, svjestan je da dobar glumac mora pokazati emocije na ekranu.

Govoreći o svom najnovijem filmu Jay Kelly, Sandler je priznao da ga je unaprijed mučila pomisao na scene u kojima mora plakati. "Bile su tri ili četiri takve scene u tom filmu", rekao je, dodajući da je već tjedan dana ranije razmišljao: "'Jebena srijeda će biti grozna. Iznevjerit ću sve. Kako ću, dovraga, zaplakati?'"

Film, koji je režirao Noah Baumbach, a u kojem glume i George Clooney i Laura Dern, pokazao je da je Sandler uspio savladati taj strah, a njegova izvedba donijela mu je i očekivanja oko nagrada, uključujući i Zlatni globus.