"MALI je u pravu, ubio si Moa."

"Kojeg Moa?"

"Zarta."

"Moguće, ubio sam mnogo ljudi."

Amadeus Miloša Formana je jedan od najboljih filmova osamdesetih, što ga manje-više svrstava u najbolje filmove posljednjih pola stoljeća, a značajan dio lovorika mora otići i dvojici nosećih glumaca koji su momački odradili posao. Sasvim su i inače uspješni u svojoj profesiji, ali tada su obojica dala sve od sebe da im se učinak nikad ne zaboravi. Jedan je Tom Hulce u naslovnoj ulozi, drugi F. Murray Abraham.

Malo tko je uspio tako dobro iznijeti toliko zavisti, snobizma, tihe patnje, sloma i manjka samopoštovanja kao mister u liku Salierija, Wolfgangovog manje slavnog suvremenika i čovjeka s previše nota i na pogrešnim mjestima, kao i čovjeka koji u stvarnosti nije bio baš toliko zao kao u filmu, no ne može se uvijek stvarnosti ugoditi. 

Jedan od manje poznatih dobitnika Oscara za glavnu ulogu

Dobitnik Oscara za glavnu ulogu, jedan je od manje znanih po imenu ljudi iz te kategorije, ali faca je još kako prepoznatljiva i publici vrlo draga/mrska. Nije suvišno istaknuti da je i Hulce otprilike jednako dobar u Amadeusu, ne bi bio grijeh da se bilo koji od njih dvojice okitio. Nažalost, samo jedan je mogao i ne bih bio u koži glasača što su odlučivali koji će to biti.

Sjećamo se Abrahama i kao mučenog Omara koji možda jest, možda nije doušnik u Scarfaceu, ali je svakako mrtav poslije najkraće i najepskije vožnje helikopterom ikad. Izvan toga bio je u Posljednjem akcijskom heroju (uvodni dijalog iz tog filma, briljantno referenciran Amadeus), Imenu ruže, Zvjezdanim stazama, Inside Llewyn Davis, The Grand Budapest hotel, na TV-u značajan u Homelandu, kraljevski odigrao "sebe" (logično) i u devetoj sezoni Curb your enthusiasm i još jednom potvrdio koliko može biti duhovit, a ne samo zlokoban. 

Ukupno preko 130 zasluga na malom i velikom ekranu pa neka poslije netko zaboravi kako se čovjek zove.

F dodao u znak poštovanja prema ocu

Djed mu se inače istaknuo kao svećenik Sirijske orijentalno-pravoslavne crkve koja je u stvari monofizitska, a u kršćanskom duhu je i odgajan, a kad mu sad već svi znamo ime, valja reći da se odbio umjetnički zvati samo Murray Abraham, jer je suviše "bezlično", pa je dodao ono svojstveno početno "F" u znak poštovanja prema ocu Fahridu.

F nikako nije od fuckin', al je on "fuckin' awesome", što bi rekli Ameri, tako da je sasvim zasluženo što spada u ekskluzivnu i sve manje odabranu grupu dobitnika Oscara za glavnog glumca i ne smije stati ni u devetom desetljeću koje trenutno gazi suverenim korakom. Fuckin' F. Murray Abraham.