SEDAMDESETE godine prošlog stoljeća donijele su revoluciju u filmskoj industriji, a četiri redatelja, Francis Ford Coppola, Martin Scorsese, Steven Spielberg i George Lucas, ostavila su neizbrisiv trag. Iako su i drugi velikani poput Roberta Altmana ili Johna Cassavetesa doprinijeli promjenama, ova četvorica smatraju se ključnima za oblikovanje modernog filma.

Svaki od njih imao je jedinstven pristup. Coppola je zadivio svijet nizom remek-djela poput Kuma, Prisluškivanja, Kuma II i Apokalipse danas, osvojivši pet Oscara. Scorsese je, pak, tiho gradio impresivan opus s filmovima koji se danas smatraju klasicima. S druge strane, Spielberg i Lucas promijenili su pravila igre popularnim hitovima poput Ralja, Ratova zvijezda, Otimača izgubljenog kovčega i Jurskog parka, uvodeći novu eru blockbustera i tehnoloških inovacija.

Coppola nije krio razočaranje što se njegov štićenik Lucas posvetio gotovo isključivo Ratovima zvijezda, zanemarujući intimnije projekte poput Američkih grafita. Slično tome, on i Scorsese dijelili su skepsu prema komercijalnim spektaklima iako je Scorsese bolje balansirao karijeru, izbjegavajući financijske zamke u koje je zapadao Coppola.

Unatoč različitim putevima, prijateljstvo i uzajamno poštovanje između Coppole i Scorsesea ostalo je nepokolebljivo. Coppola je u razgovoru za Esquire posebno nahvalio Scorseseov film Razjareni bik, nazvavši ga vrhuncem njegove karijere.

"Volim mnoge Scorseseove filmove, ali Razjareni bik je njegovo najveće dostignuće", rekao je. Objasnio je da ovaj film majstorski spaja priču, glumu, vizualni stil i dublje značenje te da "naizgled lako osvjetljava važna pitanja našeg vremena", što je, prema njemu, svrha umjetnosti. Scorsese je stvorio brojne klasike, no za Coppolu, tragična priča o boksaču Jakeu LaMotti ostaje nedostižni vrhunac.