NAKON pomalo neočekivanih recentnih doprinosa vlastitome opusu, poput remakea Priče sa zapadne strane, te zatim autobiografskih Fabelmanovih, činilo se da Steven Spielberg, koji će krajem godine proslaviti osamdeseti rođendan, polako podvlači crtu pod vlastitu karijeru, ali ništa od toga.

Uslijedila je, za njegove standarde, iznimno duga pauza od skoro četiri godine bez filma da bi se vratio u kina filmom kakvog od njega više nismo očekivali, tipičnim spielbergovskim blockbusterom - visokobudžetnim SF-om koji se bolje uklapa u prvi nego u aktualni dio njegove filmografije.

Završno poglavlje nakon 50 godina

I sam Spielberg slično razmišlja pa svoj novi film, Dan razotkrivanja, pozicionira kao završno poglavlje gotovo pet desetljeća duge trilogije koja počinje s Bliskim susretima treće vrste (1977.) i E.T.-jem (1982.).

Ti su filmovi kao ključne teme njegova univerzuma, a osobito ove izvanzemaljske trilogije, nametnuli vrijednosti poput empatije i komunikacije. Na njima, smatra Spielberg, počiva naša civilizacija i samo nam one osiguravaju da se dalje razvijamo te da preživimo eventualni susret s izvanzemaljcima. 

No, dok su se te vrijednosti u spomenuta prva dva filma doimale samorazumljivima, po načinu na koji su artikulirane u Danu razotkrivanja, zamjetno je Spielbergovo intelektualno i autorsko sazrijevanje. Između ostaloga, ovaj nam film odgovara na banalno pitanje: što bismo učinili - mi kao Zemljani - da kojim slučajem zatočimo izvanzemaljca. Mučili bismo ga, naravno - dok ne prizna. 

Vjerojatno je do sličnog zaključka došao i Bill Watterson, autor čuvenog stripa Calvin & Hobbes, kad je napisao da je “najsigurniji znak da negdje u svemiru postoji inteligentni život to što nitko od njih nije pokušao stupiti u kontakt s nama”. 

Iako svjestan realnosti koja nije daleko od ovog Wattersonovog cinizma, Spielberga čak ni sada, ni u filmu koji nije lišen tamnih nijansi, njegov poslovični optimizam nije napustio.

O čemu se tu radi?

Dan razotkrivanja počinje kao da smo upali usred epizode Dosjea X ili filma Ljudi u crnom, s napetom scenom u kojoj neki antipatični tajni agent (Colin Firth) od nekog simpatičnog mladića (Josh O’Connor) pokušava uzeti ruksak pun nekakvih metalnih pločica, no ključnu će ulogu u ovom prizoru odigrati neki naoko jednostavan metalni gadget koji ima ne posve jasne, ali svakako ogromne moći, no o njima ćemo više saznati pred kraj filma.

Proći će još nešto vremena prije nego razaberemo ključne linije fabule te da saznamo kako se na onim metalnim pločicama nalaze tajni materijali koji dokumentiraju sve susrete s izvanzemaljcima još od Roswella pa do danas.

Za neke od njih potreban je disklejmer u stilu “prizori koji slijede nisu preporučljivi osjetljivim osobama”, no svakako potvrđuju raniju pretpostavku o tome što bismo mi zapravo radili s E.T.-jem da se nije na vrijeme vratio kući.

Simpatični mladić s početka zove se Daniel Kellner i pomaže svom bivšem pretpostavljenom Hugu (Colman Domingo) u projektu objave u javnosti svih tajnih materijala o ovoj temi. Ovi bivši čuvari tajni, i sami potreseni nekim snimkama, smatraju da javnost ima pravo znati, dok ljudi u crnom koje predvodi onaj arogantni lik s početka, Noah Scanlon, pokušavaju sve kako bi spriječili razotkrivanje.

Ključnu ulogu u ovoj drami odigrat će jedna televizijska meteorologinja, Margaret Fairchild (Emily Blunt), koja se iznenada počinje čudno ponašati, govori ruski i korejski, a tijekom prognoze i čudnim jezikom koji ne razumije nitko osim Daniela.

Uskoro će primijetiti kako je sposobna razumjeti životne priče ljudi tek gledajući ih u oči. Čini se da je upravo zbog sposobnosti za empatiju Margaret medij koji je u stanju ostvariti komunikaciju s gostima iz galaksije - ove naše ili neke druge.

Veći dio filma prolazi u maniri akcijskog trilera, svojevrsne utrke u kojoj se ne biraju sredstva kako bi se ostvario cilj, jedni žele objavu svega urbi et orbi, za što će ovaj put poslužiti televizijska postaja Kansas Cityja, dok ih ovi drugi pokušavaju zaustaviti. 

Nakon kriptičnog uvoda koji je doduše povremeno preopterećen predugim bujicama verbalnih objašnjenja koja koliko pomažu toliko i odmažu u razumijevanju filma, srednji je dio filma sasvim solidan i prilično napet, da bi posljednju trećinu obilježila emotivno nabijena završnica koja za razliku od nekih ranijih Spielbergovih filmova ipak ne izaziva šećernu bolest. 

Zna li Spielberg nešto što mi ne znamo?

Emotivno sidro filma drži lik Margaret, a Emily Blunt konačno je dobila priliku za nešto zahtjevniju ulogu i stvarno je jako dobra dok pokušava pomiriti osobne nesigurnosti s ulogom vidjelice, iskusiteljice ili proročice koju vehementno odbija (“Ne želim biti ničija religija”), dok je muški dio glumačke ekipe (O’Connor, Firth i Domingo) redom solidan.

Dojmljivo su realizirani kvazidokumentarni kadrovi koji prikazuju prizore iz Roswella i drugih poznatih destinacija na kojima je navodno došlo do kontakta s izvanzemaljcima, u kojima se osjeća autorovo duboko uvjerenje kako prikazano nije tek puka spekulacija. Teško je pritom ne zapitati se zna li Spielberg nešto što mi ne znamo.

On je nedavno izjavio da ne zna, ali je "uvjeren da su izvanzemaljci već posjetili Zemlju". Na film ga je prije skoro deset godina potakao članak New York Timesa koji je otkrio da Pentagon od 2007. godine tajno istražuje moguće postojanje NLO-a, a priča je postala još aktualnija nakon kongresnih saslušanja na kojima je vlada SAD-a pozvana na veću transparentnost vezano uz dokumentiranje NLO-a.

Sudeći prema zahtjevnoj produkciji, energiji i dinamičnosti filma, teško je povjerovati da ga je snimio zamalo osamdesetogodišnjak, iako se osjeti da to više nije ni onaj mladi i režijski inventivni Spielberg. Ovdje se oslonio na snimateljski talent svog stalnog suradnika Janusza Kaminskog koji je inzistirao na iznimno pokretnoj kameri koja često kruži oko protagonista i izmiče nam osjećaj za sigurnost i orijentaciju. 

Ipak, usprkos svoj toj dinamici, Dan razotkrivanja nije tako virtuozan kao neki raniji Spielbergovi filmovi, ali mu u plus pišemo što nije ni tako kalkulantski, a u svakom je slučaju zreliji i slojevitiji. Također, Spielberg nas u njemu podsjeća da blockbusteri mogu biti istovremeno zabavni, ali i tematski kompleksni, što je u 80-ima bilo normalno, dok je danas tek rijetka, ali dobrodošla iznimka.

Ocjena: 3,8/5