"KAKO spojiti majčinstvo, karijeru, obiteljske odnose, financijske probleme, ljubavni život, bivše muževe, ali i prve bore" - pitaju se autorice nove hrvatske serije "Lijepe naše" koja se u utorak počela emitirati na Hrvatskoj radioteleviziji. One su Nataša Dangubić i Zrinka Šamija, u pisanju scenarija pridružio im se i Marin Lisjak, dok je serija nastala u produkciji Drugog plana, produkcijske kuće poznate po krimi serijama "Novine" i "Šutnja".

U središtu priče su dvije prijateljice u srednjim godinama, glumica i majka dviju kćeri Eta (Nataša Dangubić) te Maša (Iva Kraljević), glavna urednica ženskog časopisa i mama jedne djevojčice. Obje su razvedene i žive zajedno kako bi bile potpora jedna drugoj u svijetu u kojemu razvedenim i emancipiranim ženama život nije nimalo lak. S njima živi i prilično samoživa Etina majka Iris (Doris Šarić-Kukuljica), a koliko je pak život ovih šest ženskih likova različitih generacija kompleksan doznajemo već na početku prve epizode "Pada stablo". 

Naime, Eta i Maša dobile su poziv na razgovor u školu jer njihove kćeri jedine u razredu nisu uspjele ispravno nacrtati obiteljska stabla već su na njima svi obiteljski odnosi pobrkani, a očevi marginalizirani. Čini se da je u njihovoj kući patrijarhat u ozbiljnim problemima, barem dok se ne dogodi neočekivani obrat na kraju epizode.

One-woman show Nataše Dangubić

Druga epizoda pod naslovom "Ja sam vatrogasac" nije toliko usredotočena na obiteljske odnose, koliko na klasičan problem društvene diskriminacije žena koje su ušle u srednje godine. Taj ejdžizam kojemu je Eta izložena na poslu, istog dana u dvije različite, ali podjednako brutalne situacije, dovodi je do živčanog sloma, što tu epizodu pretvara u svojevrsni one-woman show. 

Dramski iznimno potentna scena u kojoj je Eti ponuđena uloga starice isprva se čini dobrim materijalom za antologiju, no pretjerano razvlačenje i repetitivnost oduzimaju joj snagu. Eta histerizira, hiperventilira, plače, grli i vrišti veći dio druge epizode, što s vremenom prerasta u ozbiljan izazov za gledateljevo strpljenje, a bome i uši. 

Uz to, u nekoj američkoj seriji, primjerice "Better Things" ili "Grace and Frankie" - koje su autorice možda imale na umu, a možda i nisu - ovakva bi situacija uz jake dramske naglaske imala i poneki komični element, poneku ciničnu invektivu na račun muške dominacije, no ovdje je živčani slom samo živčani slom, i nema tu mnogo prostora za humor. Tako je i sa serijom u cjelini: iako je označena kao dramedija, žanrovski je mnogo više okrenuta drami nego komediji, što je, s obzirom na dosadašnji opus mlade i talentirane redateljice Judite Gamulin, i bilo za očekivati.

Gamulin je skrenula pažnju na sebe nekolicinom vrlo zanimljivih kratkih filmova, među kojima je jedan, "Cvijeće", prije desetak godina bio nominiran i za studentski Oscar, a u većini njih bavila se odnosima u disfunkcionalnim obiteljima ili makar disfunkcionalnim likovima, kao i osjećajem generacijske krize.

Trendi redateljski stil

Njezin je režijski postupak jako zanimljiv, a već od prvih kadrova primjećujemo da je ovdje sve nešto drugačije. U epizode ulazimo bez uvoda, dapače upadamo usred scene, priče, dijaloga, što je hrabar postupak, osobito u našoj prilično konzervativnoj televizijskoj proizvodnji. I ono što slijedi režijski je elegantno, vrlo fluidno, s mnogo pokreta kamere i nekonvencionalnog kadriranja. Sve u svemu, kad je stil u pitanju, serija je jako trendi, što bi se moglo dopasti filmskim sladokuscima, no tek ćemo vidjeti kako će je prihvatiti šire gledateljstvo.

Taj modernizacijski iskorak u odnosu na dosadašnje HRT-ove uspješnice kao što su "Odmori se, zaslužio si", "Naši i vaši" ili "Stipe u gostima" neće biti nimalo lak jer je urbana dramedija u hrvatskoj filmskoj i televizijskoj produkciji zasad terra incognita. 

"Lijepe naše" donosi žanrovski novitet, no ne vjerujem da ima dovoljno snažan zamah da bi mogla odigrati ulogu televizijske prekretnice kao što je to bio slučaj u Srbiji sa sjajnom generacijskom serijom "Jutro će promeniti sve". Dok je ona prikazivala život tridesetogodišnjaka koji tek traže svoje mjesto u društvu, "Lijepe naše" govori o nešto starijoj generaciji, i to iz ženske perspektive. 

Muškarci u mrtvoj trci za titulom Mistera antipatičnosti

Osim "Lijepih naših", nedavno se pojavila još jedna ženska serija, krimi komedija "IQ 160", i neovisno o njezinoj kvaliteti, sjajno je da se takvi pomaci u domaćoj televizijskoj produkciji korak po korak ipak događaju, no autori bi trebali pripaziti da već u prvim koracima ne skliznu u jednostrano negativan prikaz muških likova. 

U prve dvije epizode "Lijepih naših" nekoliko je muških likova, no osim dobroćudnog, ali uzaludnog Etinog frenda Denisa (Filip Juričić), sva su četvorica ostalih – oba bivša supruga te kazališni i filmski redatelj – u mrtvoj trci za titulom Mistera antipatičnosti. Jedan od njih na kraju druge epizode počinje popravljati dojam, pa je za očekivati da će i neki drugi u preostalim epizodama ipak ispasti iz te trke te da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ovdje neće imati posla.

Kad je o slabostima riječ, njih nema mnogo, no jedan kroničan problem domaćeg dramskog programa ipak je prisutan. Unatoč uočljivom trudu scenarista da dijalozi zvuče prirodno i glumaca da ih tako izvedu, ova se naša boljka ne da samo tako iskorijeniti. 

Čak i kad su korektno i nimalo banalno napisani, dijalozi povremeno ipak zvuče nekako pogrešno i neautentično, a to se najviše uočava kod Nataše Dangubić, iz jednostavnog razloga što zauzima daleko najveći dio prostora i vremena. Ova inače sjajna glumica ovdje je, barem za moj ukus, pretjerano egzaltirana, razbacana i, naprosto, preglasna. 

Duhovita uloga Dražena Šivaka kao briselskog ćate

Iako serija želi biti ansamblska priča o dvjema ženama i njihovim obiteljima, zasad je gotovo u potpunosti serija Nataše Dangubić. Vidjet ćemo kako će biti komponirane ostale epizode, no u prvim dvjema njezin je lik toliko dominantan da ostali teško dolaze do izražaja. Najmanje to polazi za rukom Ivi Kraljević u ulozi najbolje prijateljice Maše, no zato Dangubić vrlo duhovito parira Dražen Šivak, u originalno osmišljenoj i realiziranoj ulozi bivšeg muža, anemičnog briselskog činovnika koji se ne da izbaciti iz Etinog stana.

Svidio mi se i Filip Juričić, koji svom liku daje simpatičnu dozu autoironije te je često glavni izvor duhovitih situacija i replika, a među mlađim glumcima odlična je djevojčica Lola Jelčić, inače kći Nataše Dangubić i redatelja Bobe Jelčića, koja ovdje igra Etinu kćer Zjenu.

"Lijepe naše" nije serija bez mane, no među okoštale televizijske dramske obrasce donosi svjež ton, režijsku lepršavost i nove teme koje se kod nas rijetko ozbiljno obrađuju. Nakon dvije epizode prerano je za zaključke, ali već se vidi da će serija zahvatiti čitav niz uvijek aktualnih tema i motiva iz domene obiteljskih i muško-ženskih odnosa. Prostora za napredak itekako ima pa ovim našim prizorima iz izvanbračnog života zasad vrijedi dati šansu.

Ocjena: -4/5