NOVI film Christophera Nolana, adaptacija Homerove "Odiseje", stigao je u kina, a s impresivnom glumačkom postavom pozicionira se kao jedno od najvažnijih filmskih ostvarenja desetljeća. Klasični ep grčkog pjesnika Homera, nastao u 8. stoljeću prije Krista, doživio je brojne filmske i televizijske adaptacije.

Nolan je za ovaj projekt koristio isključivo IMAX kamere, a produkcija je uključivala izradu golemog animatronskog kiklopa i replike Trojanskog konja, kao i snimanje na autentičnim lokacijama. Iako se očekuje da će Nolanova verzija biti jedna od najznačajnijih, svakako nije jedina. Postoji nekoliko istaknutih adaptacija, a svaka nudi jedinstvenu interpretaciju Homerovog djela, piše Collider.

Ulysses: A Dark Odyssey iz 2018. godine

Kvaliteta izvornog djela ne jamči uspjeh svake adaptacije. "Ulysses: A Dark Odyssey" moderna je i mračna verzija priče koja prati vojnika koji se vraća iz rata s amnezijom. Ubrzo otkriva da je njegova supruga Penelopa (Anamaria Marinca), koje se tek djelomično sjeća, nestala. Njegova potraga vodi ga kroz Taurus City, smješten u fiktivnim Sjedinjenim Europskim Državama.

Film se navodi kao primjer ostvarenja bez izraženih kvaliteta. Kritike su bile usmjerene na glumu, zbunjujuću montažu i scenarij, dok je vizualni stil ocijenjen kao solidan. Najveće razočaranje, prema kritikama, proizlazi iz činjenice da temeljni koncept filma nije ispunio svoj potencijal.

The Odyssey verzija iz 1992. godine

Verzija iz 1992. godine kreće se između vjerne adaptacije i serije koja samo preuzima motive iz epa. Ipak, dovoljno je bliska izvorniku da se, unatoč nekim preinakama, može smatrati adaptacijom.

Radnja prati mladića Jaya Zieglera (Illya Woloshyn) koji nakon pada u komu ulazi u svijet snova. Ondje započinje putovanje strukturirano prema Homerovoj priči, s ciljem povratka u stvarni svijet i bijega iz mističnog "Donjeg svijeta" (Downworld).

Serija je koncipirana kao vedra avantura za mlađu publiku i emitirala se tri sezone. Autori Warren Easton i Paul Vitols prilagodili su ep širem krugu gledatelja i omogućili djeci da se upoznaju s pričom. Televizijski format, čest za adaptacije "Odiseje", dopustio je detaljniji razvoj likova.

Ulysses iz 1954. godine

Unatoč naslovu koji sugerira rimsku verziju mita, ova adaptacija vjerno prati Homerov ep. Film je snimljen 1954. godine pa vizualno može djelovati zastarjelo, ali upravo ta estetika pridonosi atmosferi koja odgovara drevnoj priči. Vrlo je precizan u praćenju izvornika, što mu daje osjećaj autentičnosti, ali mu nedostaje specifičan element koji bi ga izdvojio od drugih adaptacija.

Jedina značajnija razlika je ime protagonista, koji se zove Ulysses (Kirk Douglas), a ne Odisej. Adaptacije s novim ambijentom ili drugačijim narativnim pristupom često su pamtljivije, pa unatoč vjernosti izvorniku, ovaj film može djelovati manje upečatljivo od drugih verzija.

Miniserija The Odyssey iz 1997. godine

Homerov ep je opsežan i podijeljen u 24 pjevanja, zbog čega je teško cijelu radnju sažeti u jedan film. Miniserija iz 1997. godine taj problem rješava svojim formatom.

Glavni lik ovdje nosi ime Odisej (Armand Assante), a radnja je jednako vjerna, pa i vjernija izvorniku od filma iz 1954. Uvjerljivosti prikaza pridonosi korištenje praktičnih efekata, što je bio značajan uspjeh za miniseriju iz tog razdoblja, osobito u scenama s bićima poput kiklopa ili Skile.

Redatelj Andrej Končalovski uspio je stvoriti koherentnu verziju "Odiseje", što je bio velik pothvat s obzirom na tadašnji budžet i dostupnu tehnologiju. Ova se verzija i danas navodi kao jedna od najboljih adaptacija.

Odissea iz 1968. godine

Europska miniserija "Odissea" smatra se adaptacijom koja je bila ispred svog vremena. Redatelji Franco Rossi, Mario Bava i Piero Schivazappa uspješno su prenijeli priču na ekran. Ova se miniserija izdvaja po broju epizoda; sastoji se od osam nastavaka, a svaki pokriva jedan važan dio radnje.

Takav format dao je autorima priliku za detaljnu razradu priče. Veći broj epizoda omogućio je scenaristima i redateljima da se posvete pojedinostima i osiguraju učinkovitost svake sekvence. Serija je snimana u Europi, pa lokacije djeluju autentično i odgovaraju mjestima na kojima se radnja epa odvija. Zbog toga se "Odissea" smatra uspješnom ne samo u narativnom, već i u vizualnom smislu.

The Return iz 2024. godine

Jedan od najnovijih projekata na ovu temu je film "The Return" s Ralphom Fiennesom, Juliette Binoche i Charliejem Plummerom u glavnim ulogama. Film je prošao relativno nezapaženo, unatoč tome što Odiseja glumi Ralph Fiennes. Radnja filma usredotočena je isključivo na Odisejev povratak kući, gdje se prerušava kako bi se suočio s proscima koji žele preuzeti njegovo kraljevstvo i oženiti njegovu suprugu.

Ovo je također jedna od rijetkih verzija koja uključuje scenu s Odisejevim psom Argom. Fokus na završni dio epa omogućio je redatelju Ubertu Pasoliniju da detaljno razradi taj segment priče. Fiennes je ocijenjen kao gotovo savršen izbor za ulogu ostarjelog Odiseja, a za ulogu se temeljito pripremao. Predanost ekipe izvornom materijalu rezultirala je djelom koje se smatra vjernom i cijenjenom adaptacijom.