SVI SMO mi krvavi ispod kože - otprilike tako nešto Ben Affleck želi poručiti naslovom svog novog filma, "Životinje" odnosno "Animals". Banalno? Itekako, no to vrijedi za cijeli film.

Ben Affleck, odranije podcijenjen kao glumac, sličnu sudbinu doživljava i kao redatelj. Rijetko će se zateći na kakvoj listi najboljih suvremenih redatelja, iako su mu filmovi ("Gone Baby Gone", "The Town", "Argo", "Air"), uz iznimku dosta slabijeg "Live by Night", vrlo dobri do odlični. Čini se da toj njegovoj reputaciji nije pomogao ni Oscar za najbolji film što ga je kao producent primio za "Argo". 

Dojam je da su njegovi filmovi malo previše obični, nedovoljno pretenciozni i umjetnički ambiciozni da bi privukli pažnju filmskih connoisseura. To su klasični holivudski srednjostrujaški filmovi kakvi se danas rijetko snimaju, a još rjeđe završavaju u kinima.

Nije stoga neobično da je njegov novi film produciran za Netflix, što je u kombinaciji s konceptom, odnosno pričom, zvučalo vrlo obećavajuće, no iznenađuje što je rezultat porazan. "Animals" je lošiji čak i od spomenutog "Live by Night", te bez prave konkurencije uzima titulu najgoreg filma u Affleckovoj redateljskoj karijeri.

Ambiciozni političar pred moralnom dilemom

Ben Affleck u filmu glumi Marka Kimballa, mladog i perspektivnog političara koji se natječe za gradonačelnika Los Angelesa. Pred sam kraj kampanje, Mark i njegova supruga Abigail (Kerry Washington) prime poziv otmičara njihova sina, što izaziva paniku u obitelji pa, po savjetu Markova političkog savjetnika Sama Allisona (Steven Yeun), u pomoć pozivaju fiksericu koja bi im trebala pomoći s otkupninom, Dayle Burton (Gillian Anderson). Tada, međutim, dolazi do preokreta: otmičar je pogriješio pa nije oteo njihovo dijete, nego sina Markove dadilje Cecilije (Adriana Paz).

Mark je stavljen pred veliku moralnu kušnju, a njegovi progresivni stavovi, ponajprije rasna inkluzivnost, bit će na probi. Morat će odlučiti je li spreman platiti nemalu otkupninu na koju je prvotno pristao, dok je još bio uvjeren da je otet njegov sin. Hoće li zadržati iste kriterije i sada kada je u pitanju drugi dječak?

Intrigantno zamišljeno i scenaristički postavljeno, no problem je u tome što Mark kroz to moralno iskušenje, u kojem se zrcale socijalne i rasne nejednakosti, prolazi kao kroz maslac. Sukob između njegove javne persone i privatnog života ugasi se prije nego što se i rasplamsa, pa od toga ne može nastati ozbiljna moralna drama.

Nije on bez grijeha, politička ambicija mu je golema pa je u kampanju, bez znanja supruge, uložio čitavu obiteljsku ušteđevinu, a čak ni u dramatičnoj situaciji kakva je otmica ne prestaje kalkulirati s mogućim političkim gubicima i dobicima. No, njegovi su grijesi ipak mnogo manji od onog koji je počinila njegova supruga, ali i od beskrupuloznosti njegova savjetnika ili pak hladnokrvne bešćutnosti stručnjakinje za otmice.

Usporedba s Kurosawom, Leejem i Soderberghom

Sve je to, međutim, neusporedivo banalnije i manje uzbudljivo nego u filmu s kojim dijeli osnovnu narativnu premisu, "Između neba i pakla" Akire Kurosawe iz 1963. godine, ali i u američkom rimejku tog filma "Highest 2 Lowest" Spikea Leeja ili pak u seriji "Puni krug" Stevena Soderbergha koja je inspirirana istom pričom.

Film je dinamičan, pitak i lako se gleda barem dok traje zaplet, no kad započne rasplet, bježi tko stigne. Iako film ostavlja mogućnost za bezbroj osobnih, socijalnih i političkih motiva, sama je završnica očajno motivirana, čak je i gora od onog zloglasnog rješenja "ubojica je batler". 

Uz to, akcija je toliko zbrzana i zbrkana da pomislite kako je možda do vas, da valjda niste bili dovoljno koncentrirani, pa vam čak može pasti na pamet da posljednje scene pogledate još jednom, no tada shvatite da vas pitanje što je to točno bilo ipak ne zanima baš toliko. Jedan od najupečatljivijih primjera upropaštenog kraja u posljednjih nekoliko godina.

Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da je "Animals" loš film samo zbog traljavog kraja, budući da većina problema potječe od ranije, od slabo koncipiranih likova. Mark je živi klišej, a kakav je na početku, takav je i na kraju, pa ne primjećujemo da je obiteljska drama donijela katarzu, no još je beznadniji lik njegove supruge Abigail. Kerry Washington posve je lišena materijala kojim bi izgradila svoj lik pa se oslanja na značajne poglede, oči pune suza ili naprosto cendranje.

Ni Gillian Anderson nije pomogla

Suprotnost njoj je lik hladne kučke, specijalistice za krizne slučajeve, no tu su scenaristi u prvom redu računali na Gillian Anderson kakvu smo imali prilike vidjeti u nekim prethodnim filmovima i serijama, poput "Pada" ("The Fall"), "Krune" ("The Crown") ili "Scoop", pa nisu našli za shodno da se malo više potrude oko samog scenarija. 

Stoga se čini kao da je Gillian ovdje upala greškom iz nekog drugog mnogo boljeg filma, hladna kao špricer, privlačna i karizmatična, s pogledom koji i dalje ubija, samo što joj je netko ukrao kul dijaloge i zamijenio ih priglupim pseudopsihološkim one-linerima. Ako Gillian Anderson nije uspjelo spasiti film, onda ne bi nikome.

Zapravo, možda i jest postojala neka mala šansa za to, ali davno, još tijekom pripreme filma kad je kao tumač glavne uloge figurirao Matt Damon, dok je njegovu suprugu trebala igrati Jennifer Garner.

No, kad je Damon zbog "Odiseje" morao odustati, na njegovo je mjesto uskočio sam Affleck, i tada se u toj potencijalnoj love/hate dinamici bivših supružnika otvorila prilika da film dobije neki dodatni sloj, energiju ili metadramaturgiju, što bi ga makar donekle izvuklo iz anemije, no Garner je, valjda zbog bračnog PTSP-a s Affleckom, na kraju ipak odustala. Dobro za nju, loše za film.

Ocjena: 2/5