NEDAVNO sam postavio pitanje ChatGPT-u koji su pjevači iz bivše Jugoslavije imali najveće hitove u Njemačkoj. Ivo Robić i Goran Bregović među Nijemcima, a Zdravko Čolić i Lepa Brena među dijasporom, odgovorila mi je umjetna inteligencija.

Morao sam se nasmijati i slavodobitno početi ispravljati navodno najveću kolekciju znanja na internetu. Dopustite da to prvo objasnim, pa da vidimo koga AI izostavlja, priča je stvarno otkačena.

Nije lako dopasti se Nijemcu

Ne ulazim sada u to koji su pjevači s prostora bivše države bili najpopularniji među dijasporom, Čola i Brena mi se čine točnim odgovorom, napokon, bili su najprodavaniji i u Jugoslaviji.

Istini za volju, Čola je čak snimio i singl na njemačkom, pokušao se i tu probiti, nije uspio. Ako ćemo iskreno, s ovom pjesmom stvarno i nije mogao daleko, nije to onaj pjevač zvonkoga glasa kojega su voljeli vaši roditelji i bake.

Nešto više sreće sa slušanošću u Njemačkoj imao je Daniel Popović s onom eurovizijskom Džuli, dospio i na top liste, napokon, bila je to pjesma u stilu Shakin Stevensa kojega su Nijemci obožavali. Pjesma s Eurovizije održane u Minhenu prodana je vjerojatno u nekih deset-dvadeset tisuća primjeraka. Nikada nećemo saznati kako bi prošao da je to i snimio na njemačkom jeziku, šteta da to nije probao. 

Nisu u istoj rečenici

Naravno, svi znamo da je od svih pjevača iz Jugoslavije uvjerljivo najveći hit u Njemačkoj imao Ivo Robić. Pjesma Morgen iz 1959., kao što vjerojatno i vrapci na grani znaju, prodana je u astronomskih milijun primjeraka, imala je i širi europski odjek, u Britaniji došla na 23. a u Americi na 13. mjesto top liste.

Naš čovjek iz Garešnice imao je još nekoliko vrlo uspješnih pjesama u Njemačkoj, Mit 17 fängt das Leben erst an (prepjev hita Driftersa Save the Last Dance for Me) došla je na drugo mjesto njemačke top liste i prema nekim računicama postigla tiražu od nekih dvjesto do tristo tisuća prodanih primjeraka (da, dragi moji vršnjaci, to je ona pjesma koju će kasnije pjevati i Prljavo Kazalište, Sedamnaest ti je godina tek). 

Još je tri puta Robiću uspjelo doći na njemačkih top 20, čovjek je zaslužio sav respekt i nas i Nijemaca, pročitajte samo komentare ispod videa.

S druge strane, Goran Bregović sa svojim orkestrom za svadbe i sahrane imao je vrlo solidan odaziv publike po uglednim kazališnim i opernim dvoranama u velikim njemačkim gradovima (Minhen, Berlin, Frankfurt, itd.), u tome bio sasvim usporediv čak i s jednim Nick Caveom.

Ali, nikada nije izdao niti jednu zapaženiju pjesmu u Njemačkoj, pa on otpada s ove liste.

Veliki u DDR-u

A prije no što prijeđem na svoju priču, ne mogu ne spomenuti da je u DDR-u priličnu popularnost uživao i Ivica Šerfezi. Za njihovu glavnu izdavačku kuću AMIGA izdao je šest albuma i nekoliko singlova. DDR nije bio malo tržište, tamo je album božićnih pjesama (!) Weihnachten in Familien bio prodan u 1,6 milijun primjeraka. 

U koliko je primjeraka prodan najveći Šerfezijev hit Meerblaue Augen wie die Adria? Nažalost, nemamo službeni podatak, ali s obzirom da znamo da je AMIGA godišnje znala tiskati dvanaest milijuna ploča, vjerojatno je Šerfezi svoj najveći hit prodao u stotinjak tisuća primjeraka.

Popularni su bili nastupi Šerfezija s Ljupkom Dimitrovski, sjetili su ih se Nijemci i nakon svog ujedinjenja. 

Drugi najveći hit

Nadam se da ste pohvatali sve spomenute brojke - Morgen u (preko) miijun primjeraka, Mit 17... u 200+ tisuća, Šerfezi u 100-ak tisuća, Daniel dvadesetak, Čola nešto sitno.

Jer, sad govorimo o pjevaču iz bivše Jugoslavije koji je prodao singl u 400 tisuća primjeraka, što je uspjeh kojega je jedino Robić (i to samo jednom) uspio nadmašiti.

A čovjek zapravo nije ni bio pjevač po struci nego - nogometni vratar!

Petar Radenković je nakon prilično uspješne karijere u Jugoslaviji (uglavnom u OFK Beogradu), u kojoj je nastupao i za reprezentaciju na Olimpijadi 1956. (izgubili u finalu od SSSR-a 1:0), svojom voljom otišao u Njemačku, pa se 1962. skrasio u 1860 Münchenu, tada glavnom minhenskom i bavarskom nogometnom klubu.

S njima je postigao i njihove najveće uspjehe - osvajanje Kupa 1964., igranje u finalu Kupa kupova 1965. i osvajanje tada tek osnovane Bundeslige 1966.

Znam da ovo nije rubrika Retrosportiva, ali evo nekih snimki što je on radio 1965. u već spomenutom finalu protiv West Hama na Wembleyu. Po stilu igre bio je ispred svog vremena, pogledajte samo to istrčavanje daleko izvan kaznenog prostora i čišćenje opasne situacije. Istina, snosio je i dio odgovornosti za drugi primljeni gol, nije dobro reagirao na centaršut Bobby Moorea, ali mu Nijemci očito to nisu nešto zamjerili.

Kralj Radi

I upravo te 1965. godine sjetila se glazbena industrija da unovči slavu svima omiljenog Radija, kako su ga Nijemci prozvali. Radenkovićev otac inače je bio pjevač narodnih pjesama, pa je očito i sin naslijedio nešto glazbenih gena i sasvim solidan bariton.

Glazbu za pjesmu Bin I Radi, bin I König (Ja sam Radi, ja sam kralj) napisao je Lothar Othias, ugledni skladatelj uglavnom filmske glazbe, a tekst je napisao Peter Moesser (koji je skladao za Robića popularnu Muli-Song).

Profesionalno odrađeni posao bio je usmjeren isključivo prema publici, pjesma je bila vickasta i polučila odličan uspjeh plasmanom na peto mjesto njemačke liste singlova i već spomenutom odličnom prodajom. Kasnije je Radi snimio još tri kratkosvirajuća vinila, no, uspjeh nije ponovio. Ni minhenski "lavovi" nisu više bili oni stari, pa su 1970. čak i ispali iz Bundeslige, što je ujedno bio i kraj Radenkovićeve karijere.

Bolji od Beckenbauera i Keegana

Kad je 2019. u Londonu slavio 85. rođendan, prisjetio se časopis Welt staroga hita. "Jasno je po sebi da i dalje rado poslušam tu pjesmu, i dalje je aktualna. Nekada je poslušam na Internetu", izjavio je slavljenik, koji se nakon smrti svoje prve supruge vratio u rodni Beograd i ponovno oženio. Iza njega je već devedeset i jedno ljeto života.

Godinu nakon Radenkovića svoj singl (Gute Freunde kann niemand trennen) snimio je i Franz Beckenbauer, očito je bilo to vrijeme raspjevanih nogometaša.

Ali neusporedivi "Kaiser" nije ni izbliza ponovio uspjeh "Königa" Radija. Tome se najviše približio 1979. Kevin Keegan tijekom svog igranja u Hamburgu. Pjesma Head over Heels in Love u Njemačkoj je ušla u top 10 i prodala se u više od 200 tisuća tisuća primjeraka.

Tako je Radi među nogometašima-pjevačima u Njemačkoj ostao kralj, a među ex-Yu izvođačima gleda u leđa samo neponovljivom Robiću.