UZ RIZIK da izazovemo raspravu, pokušajmo film, jednu od najvećih umjetnosti u povijesti, nakratko promatrati kroz prizmu egzaktne znanosti. Može li se uopće objektivno i znanstveno odrediti tko su najvažniji redatelji u povijesti filma? Prema jednom istraživačkom radu znanstvenika sa Sveučilišta Washington State, može: analizom suvremenih kritika, priznanja struke i publike te kasnijih kritičkih rasprava.

Najvažniji redatelji prema istraživanju

Nakon analize svih podataka, istraživači su sastavili popis od 27 redatelja čiji su filmovi naknadno proglašeni klasicima, koji su bili nominirani za Oscara i o kojima su napisane knjige. Na vrhu ljestvice, ovim redoslijedom, našli su se sljedeći redatelji:

1. Alfred Hitchcock
2. John Ford
3. Steven Spielberg
4. Billy Wilder
5. William Wyler

Svi redatelji na popisu bili su Amerikanci ili su intenzivno radili u Hollywoodu, a nijedna žena nije se našla među njima. Na listi se nisu našli ni Ingmar Bergman, Akira Kurosawa, redatelji francuskog novog vala, Chantal Akerman ni Agnès Varda.

Istraživači su analizirali uzorak od 1.277 filmova snimljenih između 1929. i 1991. U obzir su uzeli, među ostalim, broj knjiga napisanih o pojedinim redateljima, uvrštavanje njihovih filmova na popis Američkog filmskog instituta (AFI) 100 najboljih filmova svih vremena te jesu li njihovi filmovi završili u Nacionalnom filmskom registru. Autori i sami priznaju da je studija izrazito usmjerena na američku kinematografiju, što utječe na rezultate, piše Far Out Magazine.

Iako lista nije potpuno objektivna, teško je osporiti važnost ovih redatelja

Primjer koji navode pokazuje kako se reputacija s vremenom može promijeniti: mjuzikl "Veliki Ziegfeld" (The Great Ziegfeld) redatelja Roberta Z. Leonarda bio je najgledaniji film 1936. te je dobio izvrsne kritike, ali je kasnije uglavnom odbačen kao pretjeran i površan, zbog čega se ni film ni redatelj nisu ubrojili među trajna filmska postignuća.

Hitchcockov plasman na vrh liste ne iznenađuje jer je pomogao oblikovati temeljne filmske postupke i klišeje. John Ford inspirirao je generacije redatelja, od Orsona Wellesa do Martina Scorsesea. Spielberg je već prije 1991. imao impresivan opus.

Billy Wilder i William Wyler obilježili su zlatno doba Hollywooda od 1940-ih do 1970-ih: Wilder filmovima poput "Dvostruka obmana" (Double Indemnity), "Bulevar sumraka" (Sunset Boulevard), "Neki to vole vruće" (Some Like It Hot) i "Apartman" (The Apartment), a Wyler naslovima kao što su "Najbolje godine naših života" (The Best Years of Our Lives), "Praznik u Rimu" (Roman Holiday) i "Ben-Hur".

Iako ovo možda nije savršena i potpuno objektivna lista, teško je osporiti važnost ovih redatelja. Na kraju, sve se svodi na metodologiju, jer upravo ona određuje kakve ćemo rezultate dobiti.